Wikipedija

Nosonja

(Preusmjereno sa stranice Nosati majmun)

Nosonja, nosati majmun ili dugonosi majmun (lat. Nasalis larvatus) u lokalnom području indonezijski bekantan je crveno-tamni majmun Starog svijeta. Endem je Jugoistočne Azije, na otoku Borneo. Ova vrsta repatog majmuna, lako se identificira po neuobičajeno velikim nosevima, po kojoj je i imenovana.

Nosonja
Nasalis larvatus[1]
Mužjak
(Labuk Bay, Sabah, Borneo, Malezija)
Status zaštite

Status zaštite: Ugroženi (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Primates
Porodica: Cercopithecidae
Potporodica: Colobinae
Rod: Nasalis
É. Geoffroy, 1812
Vrsta: N. larvatus
Wurmb, 1787
Rasprostranjenje vrste Nasalis larvatus

Ova vrsta koegzistira sa borneanskim orangutanom.[2] Pripada monotipskom rodu Nasalis, iako je i langur svinskog repa tradicijski bio uključivan u ovaj rod.[3]

Majmun nosonja također ima i indonezijsko ime monjet belanda ("holandski majmun"), ili čak i orang belanda ("holanđanin"), jer su Indonežani imali dojam da su holandski kolonizatori često imali slične velike trbuhe i noseve.

Taksonomija

Nosonja pripada potporodici Colobinae majmuna Starog svijeta. Im a dvije podvrste:[4][5]

  • N. l. larvatus (Wurmb, 1787), rasprostranjenu u cjelokupnom arealu vrste, i
  • N. l. orientalis (Chasen, 1940), koja je ograničena na sjeveroistočni Kalimantan.

Međutim, razlike između podvrsta su male, pa svi autori ne priznaju podvrstu N. l. orientalis.

Opis

 
Lice mužjaka

Nosati majmun pripada kategoriji krupnih vrsta, kao jedan od najvećih repatih majmunskih vrsta porijeklom iz Azije. Samo tibetski makak i neke od sivih langura mogu se porediti sa njegovom veličinom. Kod njega je izražen seksualni dimorfizam. Glava i tijelo mužjaka imaju ukupnu dužinu od 66 do 76,2 cm i tipsku masu od 16 do 30 kg. Te mjere kod ženki iznose 53,3 do 62 cm i 7 do 12 kg.[6][7][8] Nadalje, nos kod mužjaka doseže dužinu od 10,2 cm,[9] i visi niže od usta.[10][11] I kod ženki, pak, je prilično veliki za primata. Nosati majmun ima dugi kožnati „kaput“; krzno na leđima je jarko narandžasto, crvenkasto smeđe, žućkasto smeđe ili ciglastocrveno.[10][11] Pod-dlaka je svjetlosiva, žućkasta ili sivkasta do svjetlo narandžasta.[10][11] Lice je narandžasto-ružičasto. Mužjaci imaju crveni penis sa crnim skrotumom. Oba spola imaju ispupčen stomak. Kod mnogi majmuna prsi su povezani kožicama.[10]

Ponašanje

Društveno

 
Skakanje (kompozitna slika), Labuk Bay, Sabah, Borneo, Malezija

Nosati majmuni uglavnom žive u grupama sastavljenim od jednog odraslog mužjaka, nekoliko odraslih ženki i njihovih potomaka.[12][13][14] Postoje i grupe u kojima su samo mužjaci.[15] Neke jedinke žive i usamljenički, obično mužjaci.[16] Grupe žive u preklapajućim područjuma, uz malo teritorijalnosti,[12][13] u društvima fisija-fuzija, sa grupama koje se okupljaju na lokacijama za spavanje kad padne noć. Postoje grupe koje se okupljaju za spavanje, a ponekad i u sezoni i parenja i mladoženjstva.[12][13][14] Grupe okupljaju se u toku dana i putuju zajedno, ali samo jedinke mladoženja igraju se sa onima u svoje grupe.[14] Jednomužjačke grupe broje 9–19 jedinki, dok bande mogu imati i 60 članova.[12][16] Grupe sa jednim mižjakom obično čini 12 jedinki, ali ih može biti i više.[15] Ozbiljnija agresija je neuobičajena, ali se ponekad javlja manja.[17] Sve u svemu, članovi iste bande su prilično tolerantni jedni prema drugima. Između ženki postoji linearna hijerarhijska dominacija. Mužjaci jedne muške grupe mogu ostati u svojim grupama i šest do osam godina. Zamjene rezidentnih mužaka u populaciji čini se da se javljaju bez ozbiljne agresije.[13][15] Kada odrastu, mužjaci napuštaju svoje rodne grupe i pridružuju se muškim grupama.[12][16] Ženke također ponekad napuštaju svoje rodne grupe, možda da se izbegne čedomorstvo ili ukrštanje u srodstvu, smanji konkurencija za hranu ili zbog uspona u njihovov socijalnom statusu.[15][16]

Razmnožavanje

Ženke spolno dozrijevaju pri uzrastu od pet godina. One dobijaju spolne otekline, koje uključuju genitalije koje postaju ružičaste ili crvene.[15][18] Parenje se uglavnom obavlja na jednom mjestu, u periodu od februara do novembra, dok se porođaji dešavaju između marta i maja.[19] Kopulacije obično traju oko pola minute.[13][15] Mužjak zgrabi žensku gležnjevima ili torzom i popne joj se iza leđa.[13] Oba spola će ohrabriti parenja, ali nisu uvijek uspješni.[18] Kada su u fazi gonjenja, jedinke oba spola nadure lice. Osim toga, mužjaci se ponekad oglašavaju, a žeke istaknu svoje pozadine.[12][18][19] Pareći parovi ponekad maltretiraju nedorasle (subadultne) individue.[18] Nosonje mogu se tako ponašati i bez reproduktivne svrhe, kao kada su razigrani i kod sličnih odnosa među jedinkama istog spola. Trudnoće obično traju 166-200 dana ili malo duže.[19] Obično rađaju noću ili u ranim jutarnjim satima. Majke onda pojedu placentu i ližu mladunce i čiste ih.[20] Mladi počinju da jedu čvrstu hranu za šest sedmica, a odvajaju se od sedam mjeseci. Nos mladog mužjaka polahko raste dok ne dostigne veličinu odrasle dobi. Majka omogućava drugim članovima njene grupe da drže novorođenče.[13][19][20] Kada se zamijeni rezidentni mužjak u jednomužjačkoj grupi, mladunci su u opasnosti od čedomorstva.[21]

Komuniciranje

Nosati majmuni poznati su po različitoj vokalizaciji. Kada označavaju status u grupi, mužjaci će emitovati zvuk trube. Imaju posebno trubljenje prema novorođenčadi, koje se koristi i za sigurnost. Kao znak uzbune, mužjaci proizvode signal opasnosti. Oba spola daju prijeteće pozive, ali svaki je drugačiji. Osim toga, zrele i nezrele jedinke emituju takozvani "ženski poziv" kada su ljuti.[22] Trubljenje, mrmljanje i režanje su ćesti za vrijeme agonističannih susreta niskog intenziteta. Nevokalno ispoljavanje uključuje tresenje grana pomoću skokova, pokazivanje golih zuba, otvorene prijetnje ustima i erekcije kod mužjaka, u istim situacijama.[13]

Ekologija

Rasprostranjenje i staništa

 
Mladunče, Labuk Bay, Sabah, Borneo, Malezija

Majmun nosonja je endemska vrsta na ostrvu Borneo i mogu se naći na sva tri države koji dele ostrvo: Brunei, Indonezija i Malezija.[23] Najčešće živi u priobalnim područjima i duž reka.[12] Ova vrsta je ograničena na nizijska staništa koja mogu dosezati područja plime.[24][25] Favorizuje dipterokarpe, mangrove riječne šume.[12] Mogu se naći u močvarnim šumama, zakržljalim močvarnim šumama, šumama i plantažama gumijevca, krečnjačkim brdskim šumama, močvarama sa Nypa fruticans, močvari Nibong, visokioj močvarnoj šumi, tropskim šumama i strmim liticama.[24] Ova vrsta obično ostaje unutar najmanje kilometar od izvora vode. To je možda najviše vodenu od primata i prilično dobar plivač, sposoban za plivanje. Poznato je da pliva preko rijeke.[24] Jedinke ove vrste obično ostaju unutar najmanje kilometar od izvora vode. To je možda primat koji je najviše vezan za vodu i prilično je dobar plivač, sposoban za plivanje do 20 m pod vodom. Poznato je da pliva preko rijeke.[24] Osim toga, majmun nosonja je u velikoj mjeri arborikolan i kreće se četveronoške i u skokovima.[6] Poznato je da skaču sa grana i spuštaju se u vodu.[6][13][24]

Ishrana i aktivnost

 
Nosonja sjedi na drvetu

Kao sezonski folivor (listojed) i frugivor, nosati majmun jede prvenstveno plodove i lišće.[13] Jede i cvjetove, sjemenke i insekte u manjoj mjeri. Konzumira najmanje 55 različitih biljnih vrsta , "s uočljivom prednosti“ za Eugenia sp., Ganua motleyana i Lophopetalum javanicum.[26] Mladi listovi i plodovi imaju prednost nad zrelim. Budući da jede sezonski, nosonja jede plodove uglavnom od januara do maja i uglavnom lišće od juna do decembra.[13][26] Grupe obično spavaju na susjednom drveću.[27] Imaju sklonost da spavaju u blizini rijeke, ako je u okolini. Dan počinju ishranom, a onda se odmaraju u unutrašnjosti. Svakodnevne „aktivnosti“ sastoje se u mirovanju, putovanju, hranjenju i održavanju opreza.[13] Povremeno, oni prežvakuju sadržaj želuca, kako bi se omogućila efikasnija probava i unos hrane.[28] Kada se spušta noć, majmuni se ponovo vraćaju u blizinu rijeke i pristupačne hrane. Predatori u nosatih majmuna uključuju krokodile, magličastog leoparda, orlove, monitorske guštere i pitona. Majmuni prelaze rijeku na plićacima ili preko grana ako je moguće. To može poslužiti i za izbjegavanje predatora.[29]

Status konzervacije

Nosonja je ocijenjen kao ugrožena vrsta u IUCN crvenoj listi ugroženih vrsta i naveden u Dodatku I CITES-a. Do 2008., njegova ukupna populacija je pala za više od 50%, u posljednjih 36-40 godina, zbog stalnog gubitka staništa i lova u nekim područjima. Populacija je fragmentirana: najveća preostala populacija se nalazi u Kalimantanu; ima ih daleko manje u Sarawaku, Brunejma i Sabahu. Nosonja je zaštićen zakonom u svim regijama Bornea. U Maleziji, on je zaštićen brojnim zakonima, uključujući Zakon o zaštiti divljine (Wildlife Protection) (savezni zakon), Wildlife Protection Pravilnikom o zaštiti divljine iz 1998. godine (poglavlje 26) i Konservaciji divljine iz 1997. (državni zakon Sabaha).

Nosati majmuni mogu se naći u 16 zaštićenih područja: Nacionalni parkovi Danau Sentarum, Gunung Palung, Kendawangan rezervatu prirode, Kutai, zaštićenoj šumi Lesan, Rezervatima prirode Muara Kaman i Mandor, te Nacionalnom parku Tanjung Puting u Indoneziji. U Maleziji to su Nacionalni park Bako, šumski rezervati Gunung Pueh, Kabili-Sepilok, Nacionalni park Klias, rezervati Kulamba, Donji Kinabatangan, Sungei Samunsam i Ulu Segama.

Povezano

Reference

  1. ↑ Groves C. (2005). Wilson, D. E., & Reeder, D. M, eds. ur. Mammal Species of the World (3rd izd.). Baltimore: Johns Hopkins University Press. str. 168–169. ISBN 0-801-88221-4. OCLC 62265494. 
  2. ↑ Economics, Ecology and the Environment: "Conservation of the Proboscis Monkey and the Orangutan in Borneo: Comparative Issues and Economic Considerations." March 2007.. 2007. 
  3. ↑ Bradon-Jones D, Eudey AA, Geissmann T, Groves CP, Melnick DJ, Morales JC, Shekelle M, Stewart CB (2004). „Asian primate classification”. International Journal of Primatology 25: 97–164. DOI:10.1023/B:IJOP.0000014647.18720.32. 
  4. ↑ Nasalis larvatus (Long-nosed Monkey Proboscis Monkey, UICN Red Book.
  5. ↑ http://dx.doi.org/10.2305/IUCN.UK.2008.RLTS.T14352A4434312.en.
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 Napier, J. R. and P. H. Napier. (1985) The Natural History of the Primates. Cambridge, Mass.: MIT Press ISBN 0262640333.
  7. ↑ Primate Factsheets: Proboscis monkey (Nasalis larvatus) Taxonomy, Morphology, & Ecology. Pin.primate.wisc.edu. Retrieved on 2012-08-21.
  8. ↑ Up Close With Borneo Primates| Special Features. Brudirect.com (2012-07-02). Retrieved on 2012-08-21.
  9. ↑ Ellis D. (1986) "Proboscis monkey and aquatic ape". Sarawak Mus J 36(57):251-62.
  10. ↑ 10,0 10,1 10,2 10,3 Ankel-Simons F. (2007) Primate Anatomy: an introduction, 3rd Ed. San Diego: Academic Press ISBN 0080469116.
  11. ↑ 11,0 11,1 11,2 Payne J, Francis CM, Phillips K. (1985) A field guide to the mammals of Borneo. Kuala Lumpur (MY): World Wildlife Fund Malaysia & The Sabah Society ISBN 9679994716.
  12. ↑ 12,0 12,1 12,2 12,3 12,4 12,5 12,6 12,7 Bennett EL, Gombek F (1993) Proboscis monkeys of Borneo. Sabah (MY):Koktas Sabah Berhad Ranau
  13. ↑ 13,00 13,01 13,02 13,03 13,04 13,05 13,06 13,07 13,08 13,09 13,10 13,11 Boonratana R. (1993) The ecology and behaviour of the proboscis monkey (Nasalis larvatus) in the lower Kinabatangan, Sabah. PhD dissertation, Mahidol University.
  14. ↑ 14,0 14,1 14,2 Boonratana R (2002). „Social organisation of proboscis monkeys (Nasalis larvatus) in the lower Kinabatangan, Sabah, Malaysia”. Malay Nat J 56 (1): 57–75. 
  15. ↑ 15,0 15,1 15,2 15,3 15,4 15,5 Murai T (2004). „Social behaviors of all-male proboscis monkeys when joined by females”. Ecol Res 19 (4): 451–4. DOI:10.1111/j.1440-1703.2004.00656.x. 
  16. ↑ 16,0 16,1 16,2 16,3 Boonratana R (1999). „Dispersal in proboscis monkeys (Nasalis larvatus) in the lower Kinabatangan, Northern Borneo”. Tropic Biodiv 6 (3): 179–87. 
  17. ↑ Yeager CP (1992). „Proboscis monkey (Nasalis larvatus) social organization: nature and possible functions of intergroup patterns of association”. Am J Primatol 26 (2): 133–7. DOI:10.1002/ajp.1350260207. 
  18. ↑ 18,0 18,1 18,2 18,3 Murai T (2006). „Mating behaviors of the proboscis monkey (Nasalis larvatus)”. Am J Primatol 68 (8): 832–7. DOI:10.1002/ajp.20266. PMID 16847976. 
  19. ↑ 19,0 19,1 19,2 19,3 Rajanathan R, Bennett EL (1990). „Notes on the social behaviour of wild proboscis monkeys (Nasalis larvatus)”. Malay Nat J 44 (1): 35–44. 
  20. ↑ 20,0 20,1 Gorzitze AB (1996). „Birth-related behavior in wild proboscis monkeys (Nasalis larvatus)”. Primates 37 (1): 75–8. DOI:10.1007/BF02382922. 
  21. ↑ Agoramoorthy G, Hsu MJ (2004). „Occurrence of infanticide among wild proboscis monkeys (Nasalis larvatus) in Sabah, Northern Borneo”. Folia Primatol 76 (3): 177–9. DOI:10.1159/000084380. PMID 15900105. 
  22. ↑ Messeri P, Trombi M (2000). „Vocal repertoire of proboscis monkey (Nasalis larvatus, L.) in Sarawak”. Folia Primatol 71 (4): 268–87. 
  23. ↑ Brandon-Jones D, Eudey AA, Geissmann T, Groves CP, Melnick DJ, Morales JC, Shekelle M, Stewart CB (2004). „Asian primate classification”. Int J Primatol 25 (1): 97–164. DOI:10.1023/B:IJOP.0000014647.18720.32. 
  24. ↑ 24,0 24,1 24,2 24,3 24,4 Sebastian AC (2000). „Proboscis monkeys in Danau Sentarum National Park”. Borneo Res Bull 31: 359–71. 
  25. ↑ Kawabe M, Mano T (1972). „Ecology and behavior of the wild proboscis monkey, Nasalis larvatus (Wurmb) in Sabah, Malaysia”. Primates 13 (2): 213–28. DOI:10.1007/BF01840882. 
  26. ↑ 26,0 26,1 Yeager CP (1989). „Feeding ecology of the proboscis monkey (Nasalis larvatus)”. Int J Primatol 10 10 (6): 497–530. DOI:10.1007/BF02739363. 
  27. ↑ Yeager CP (1990). „Proboscis monkey (Nasalis larvatus) social organization: group structure”. Am J Primatol 20 (2): 95–106. DOI:10.1002/ajp.1350200204. 
  28. ↑ Matsuda, I.; Murai, T.; Clauss, M.; Yamada, T.; Tuuga, A.; Bernard, H.; Higashi, S. (2011). „Regurgitation and remastication in the foregut-fermenting proboscis monkey (Nasalis larvatus)”. Biology Letters 7 (5): 786–789. DOI:10.1098/rsbl.2011.0197. PMC 3169055. PMID 21450728. 
  29. ↑ Yeager CP (1991). „Possible antipredator behavior associated with river crossings by proboscis monkeys (Nasalis larvatus)”. Am J Primatol 24 (1): 61–6. DOI:10.1002/ajp.1350240107. 

Vanjske veze

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Nosonja&oldid=42227358