Otvori glavni meni
Nije kraj
Režija Vinko Brešan
Producent Jadran film
Scenario Vinko Brešan
Mate Matišić
Živko Zalar
Uloge Ivan Herceg
Nada Šargin
Predrag Vušović
Inge Appelt
Dražen Kühn
Leon Lučev
Fotografija Živko Zalar
Montaža Sandra Botica
Datum(i) premijere
27. maj 2008 (2008-05-27) (Zagreb)
Trajanje 100 min.
Zemlja  Hrvatska
 Srbija
Jezik hrvatski
Nije kraj na Internet Movie Database

Nije kraj je crnohumorna filmska drama-romansa iz 2008. koju je režirao Vinko Brešan u hrvatsko-srpskoj ko-produkciji. Bio je to prvi film u hrvatsko-srpskoj ko-produkciji od raspada SFRJ. Radnja se odvija oko mladog hrvatskog ratnog veterana koji se zaljubi u srpsku porno glumicu jer ga veže prošlost s njom. Na 55. festivalu igranog filma u Puli film je osvojio Zlatne Arene za kostimografiju, scenografiju, montažu i sporednu mušku ulogu (Leon Lučev). Film je također osvojio nagradu publike Zlatna vrata Pule.[1]

RadnjaUredi

Pitomača. Rom Đuro priča neobičnu priču koja mu se dogodila: Martin, mladi hrvatski ratni veteran, na nekoj tržnici je kupio pornić na DVD-u na kojem je uočio srpsku glumicu Desu u ulozi Crvenkapice i Đuru u ulozi vuka. On pronalazi Đuru te ga nagovori da ga dovede do Dese. Autom stignu do Beograda gdje se ispostavi da Desa radi kao prostitutka za jednog svodnika. Martin sakupi dovoljno novaca te je otkupi za 35,000 € i dovede u Hrvatsku.

Prvog dana u njegovom stanu, ona se skine jer prepostavlja da je sad on njen novi svodnik, no on odbije spavati s njom. Sa njom postupa kao sa damom, kuha za nju te joj čak i kupuje cvijeće za rođendan. Ona je zbunjena njegovim ponašanjem, no on odbija reći zašto je tako fin prema njoj. Na kraju, ipak se zaljube i provedu par strastvenih noći. U flashbacku, ispostavi se da Martin zapravo ima grižnju savijest prema njoj jer je tijekom rata u Hrvatskoj bio snajper koji ju je promatrao u njenom stanu u Obrovcu, sve dok nije dobio naredbu da upuca njenog supruga, visoko rangiranog srpskog časnika Krajine. Problemi nastaju kada Martinovi bivši kolege odluče ubiti Desu. Oni pobjegnu u Obrovac gdje kriminalac uzme Desu na nišan, no Martin ga uspije prije pogoditi. Tada Desa saznaje da je on zapravo ubio njenog supruga. Također se ispostavi da Martin ima opaku bolest od koje će za par mjeseci umrijeti. Međutim, nakon nekog vremena, Đuro ponovno naiđe na njega, živog, te ga odvede na neku svoju proslavu. Tamo Martin opet sretne Desu i oni ostaju par.

UlogeUredi

 
Nada Šargin i Predrag Vušović na premijeri filma 2008.

NagradeUredi

KritikeUredi

U svojoj recenziji, Željko Luketić je zapisao:

"Od Svjedoka nadalje, a za razliku od prva dva filma, ovaj autor deklarativno se vratio komediji, ali taj povratak opterećen je ozbiljnim i visokim pretenzijama koje nikako ne nalaze mjesto u pučkoj komediji. Sarkazam i crni humor, prisutan kod njega u više-manje stalnom omjeru u Nije kraj ne nalazi baš nikakvu ravnotežu, toliko da se uopće ne može govoriti o crnoj komediji, jer novi film sve je samo ne komedija. Nastao prema motivima “Posmrtne trilogije” Mate Matišića, Nije kraj izrezuje glavne motive u sažetim i zbrzanim potezima i bez problema se mogao zvati “Posmrtna trilogija ukratko”. Zbrzane i male epizode, poput spomenute Brajovićeve, tako su tek odrađene kako bi se uklopile u tobože veću sliku, no ta veća slika toliko je sumorna da joj ni sprdnja s ovcama, pornografijom i licemjernim postratnim mentalitetom ne pomaže u navlačenju smijeha."[2]

Kritičar Nenad Polimac hvalio je pak film:

"Nije kraj krajnje je neobičan film. Krcat je motivima koji bi skladno pristajali pričama s tragičnim svršetkom, a usprkos tomu gledatelj se neprestano kikoće. U pitanju je drska crna komedija u kojoj se pravi sprdačina od umiranja, života u postkomunizmu i poraću te koječega drugog, a vrlo dobar kontrapunkt predstavlja fina ljubavna priča koja zbivanja izdiže na poetičnu razinu".[3]

IzvoriUredi

  1. Pula Film festival 2008
  2. Luketić, Željko; Recenzija: Nije kraj, Dnevnikulturni.info, 11-06-2008. Preuzeto 11-05-2010.
  3. Polimac, Nenad; Nije kraj: Vušović zbog Brešana postao pornozvijezda, Jutarnji list, 23-05-2008. Preuzeto 11-05-2010.

Vanjske povezniceUredi