Messier 54 (M54 ili NGC 6715) kuglasti je skup u zviježđu Strijelcu. Skup je otkrio Charles Messier 24. srpnja 1778. godine. Opisao ga je kao veoma tamnog prilikom promatranja iz Pariza. William Herschel uspio je razlučiti tucet zvijezda magnitude + 14 i + 15 pri rubovima.

M 54
Kuglasti skup M54.
Otkriće
Položaj
Epoha J2000
Zviježđe Strijelac
Udaljenost 50,000 ly  (15,300 pc)
Rektascenzija 18h 55m 06.0s
Deklinacija -30° 29′ 00.0″
Izgled na našem nebu
Prividna magnituda 7.70
Prividne dimenzije (V) 12.0' x 12.0'
Stvarne osobine objekta
Ostalo
Druge oznake NGC 6715

Svojstva uredi

M54 je veoma koncentriran skup, pripada u tip III skupove. Prividan promjer skupa je oko 12'. Jezgra skupa je veoma gusta i malena, njen promjer je tek 2.1' s gustim središtem od 1' u promjeru. Najsjajnije zvijezde sjaja sjajem od + 15.5 magnituda dok je sjaj horizontalne grane skupa + 17.7. U skupu su otkrivene 82 promjenjive zvijezde od čega ih 55 pripada zvijezdama tipa RR Lyrae.

Dugo vremena se vjerovalo da se M54 nalazi na udaljenosti od 50,000 do 65,000 ly. Godine 1994. otkriveno je da M54 nije pripadnik Mliječne staze već pripada nedavno otkrivenoj patuljastoj galaksiji SagDEG, tj Sagittarius Dwarf Elliptical Galaxy. M54 dijeli osobine s galaksijom SagDEG koji se udaljava od nas jednakom brzinom kao i M54 (oko 130 km/s). Nakon otkrića popravljene su i procjene udaljenosti tako da se danas smatra da se M54 nalazi na udaljenosti od 87,400 ly. U slučaju da se nova procjena pokaže točnom, M54 bi mogao biti jedan od najsjajnijih kuglastih skupova koji su do danas otkriveni. Njegov sjaj bi mogao biti oko 850,000 puta veći od sjaja Sunca i jedino bi kuglasti skup Omega Centauri bio sjajniji u našoj galaksiji. Promjer skupa bi također bio veći, čak 300 ly. Skup je tri puta udaljen od svojih prividnih susjeda, M69 i M70. M54 je prvi vangalaktički kuglasti skup kojeg je Charles Messier otkrio.

Amaterska promatranja uredi

M54 je malen ali sjajan. U dvogledu je vidljiv ali nakon pažljivog promatranja jer ga je lako zamijeniti za zvijezdu. U 200 mm skupu je vidljiva umjereno svijetla jezgra i slaba granulacija pri rubu. Problem pri promatranja ovog skupa je i njegova velika južna deklinacija od - 30° što znači da se kod nas ne diže visoko nad horizontom.


Objekti u Messierovom katalogu
M1M2M3M4M5M6M7M8M9M10M11M12M13M14M15M16M17M18M19M20M21M22M23M24M25M26M27M28M29M30M31M32M33M34M35M36M37M38M39M40M41M42M43M44M45M46M47M48M49M50M51M52M53M54M55M56M57M58M59M60M61M62M63M64M65M66M67M68M69M70M71M72M73M74M75M76M77M78M79M80M81M82M83M84M85M86M87M88M89M90M91M92M93M94M95M96M97M98M99M100M101M102M103M104M105M106M107M108M109M110