Medicina rada (do 1960. godine [1] zvana industrijska medicina[2][3]) je specijalnost medicine koja se bavi održavanjem zdravlja na radnom mjestu, uključujući prevenciju i liječenje bolesti i ozljeda, sa sekundarnim ciljevima održavanja i povećanja produktivnosti i socijalne prilagodbe na radnom mjestu.[4]

Medicina rada
Intervencija
MeSHD009787

Stručnjaci medicine rada deluju u pravcu postizanja i održavanja najviših standarda zaštite na radu na radnom mestu. Iako medicina rada može uključivati širok broj disciplina, ona se fokusira na preventivnu medicinu i upravljanje bolestima, ozljedama i invaliditetom povezanim s radnim mjestom.[5] Ljekari medicine rada moraju imati široko znanje iz kliničke medicine i biti kompetentni u nekim važnim oblastima. Često savjetuju međunarodna tijela, vladine i državne agencije, organizacije i sindikate.[6]  Mecidina rada ima veze s fizikalnom medicinom i rehabilitacijom.

Ciljevi uredi

Medicina rada ima za cilj sprečavanje bolesti i promociju dobrog zdravlja među radnicima.[7] Ljekari medicine rada moraju:

  • Imati znanje o potencijalnim opasnostima na radnom mjestu, uključujući toksična svojstva korištenih materijala.
  • Znati procijeniti radnu sposobnost zaposlenih.
  • Znati dijagnosticirati i liječiti profesionalne bolesti i ozljede.
  • Poznavati metode rehabilitacije, zdravstvene edukacije stanovništva, te propise koji se odnose na zdravlje na radnom mjestu.
  • Znati upravljati pružanjem zdravstvenih usluga.[7]

Neki su opisali medicinu rada kao:

"posao koji kombinuje kliničku medicinu, istraživanje i zastupanje interesa ljudi kojima je potrebna pomoć zdravstvenih radnika da bi postigli određenu mjeru pravde i zdravstvene zaštite zbog bolesti od kojih pate, kao rezultat toga što kompanije teže najvećoj mogućoj dobiti koju mogu ostvariti, bez obzira na utjecaj na radnike ili zajednice u kojima posluju." [8]

Historija uredi

Prvi udžbenik medicine rada, De Morbis Artificum Diatriba ( Bolesti radnika), napisao je talijanski liječnik Bernardino Ramazzini 1700. godine.

Državna tijela uredi

Sjedinjene Države uredi

  • Nacionalni institut za zaštitu na radu (NIOSH)
  • Uprava za zaštitu na radu (OSHA)

Srbija uredi

Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti Republike Srbije,[9] i Uredbe o planu mreže zdravstvenih ustanova u Srbiji [10], službe medicine rada organizovana su na jedan od sledećih načina:

I Zdravstvena djelatnost na primarnom nivou
  • Služba za zdravstvenu zaštitu radnika u domu zdravlja ili u privatnoj ordinaciji.
  • Zavod za zdravstvenu zaštitu radnika. U okviru zavoda može se obrazovati služba za medicinu rada (u zavodu za zdravstvenu zaštitu u Nišu, Novom Sadu, Kragujevcu, MUP-a Srbije i „Železnice Srbije“).
II Zdravstvena djelatnost medicine rada koja se obavlja na višem nivou
  • Institut za medicinu rada Srbije „Dr Dragomir Karajović“.
  • Institut za medicinu rada VMA.

Nevladine organizacije uredi

Međunarodne uredi

  • Međunarodna komisija za zdravlje na radu (ICOH)
  • Institut za medicinu rada (IOM)

Kanada uredi

  • Specijalisti medicine rada Kanade

Ujedinjeno kraljevstvo uredi

  • Fakultet medicine rada

Sjedinjene Države uredi

  • Američki koledž medicine rada i zaštite životne sredine (ACOEM)
  • Američko Osteopatsko učilište medicine rada i preventivne medicine (AOCOPM)

Europa uredi

Povezano uredi

Reference uredi

  1. Google Ngram Viewer chart
  2. Encyclopædia Britannica
  3. It can be confusing that British English also uses industrial medicine to refer to occupational health and safety and also uses occupational health to refer to occupational medicine. See the Collins Dictionary's entries for industrial medicine and occupational medicine and occupational health.
  4. McGraw-Hill Dictionary of Scientific & Technical Terms
  5. Thomas McClure, MD. „What Is Occupational Medicine and What Do Occupational Medicine Specialists Do?”. San Francisco Medical Society. Pristupljeno 9 April 2016. 
  6. „Occupational Medicine”. American Medical Association. Pristupljeno 24 May 2020. 
  7. 7,0 7,1 http://www.acoem.org/OccMed.aspx.
  8. Interview with Dr. Stephen Levin/Obituary, Katie Halper, The Nation, February 14, 2012
  9. "Službeni glasnik RS", br. 107/05, 72/09, 88/10, 99/10, 57/11, 119/12 i 45/13.
  10. Sl. glasnik RS",br. 42/2006, 119/2007, 84/2008, 71/2009 i 85/2009.