Za ostala značenja, vidi Lukanija (razvrstavanje).

Lukanija (latinski: Lucania) bila je drevna oblast južne Italije, koja se prostirala od Tirenskog mora do Tarantskog zaljeva. Na sjeveru se graničila s Kampanijom, Samnijumom i Apulijom, dok ju je na jugu prevlaka dijelila od oblasti Brutijum. Sadržavala je najveći dio današnje regije Basilicata, zajedno s najvećim dijelom provincije Salerno (Cilento]]) and a i dijelom Cosenze. Granice su joj bile rijeka Silar na sjeverozapadu, koja ju je dijelila od Kampanije, te Bradan, koji se ulijevao u Tarantski zaljev na sjeveroistoku; dvije manje rijeke Laus i Crathis, koje su tekle iz Apeninskog gorja na zapad i istok, označavale su granicu s Brutijcima.

Karta drevne Lukanije