Otvori glavni meni

Lajoš Nađ (mađ. Lajos Nagy; Zlatna Greda, 14. V. 1944. - Osijek, 4. III. 2016), baranjski nogometaš, sportski funkcioner i kolekcionar.

Sadržaj/Садржај

ŽivotopisUredi

Lajoš Nađ rođen je 14. V. 1944. godine u baranjskom naselju Zlatna Greda od oca Franje i majke Rožike. Osnovnu školu pohađao je u Mirkovcu, a srednju ekonomsku školu u Belom Manastiru. Nakon završetka srednje škole zaposlio se u belomanastirskom SPOM-u (Servisu poljoprivredne opreme i mašina), da bi kasnije postao carinik na Graničnom prijelazu Kneževo (danas Granični prijelaz Duboševica), gdje je ostao do umirovljenja 1999. godine.[1][2] Nakon umirovljenja Lajoš se učlanio u Udrugu umirovljenika Grada Belog Manastira, u kojoj je jedno vrijeme bio i tajnik.[3]

Krajem veljače 2016. godine imao je tešku operaciju i izgledalo je da će se oporaviti, ali je nakon četiri dana, 4. III. 2016. godine u osječkoj bolnici preminuo. Sahranjen je 7. III. 2016. godine na katoličkom groblju u Belom Manastiru.[3][1][2]

NogometUredi

Kao srednjoškolac, 1959. godine, postao je član juniorske momčadi Nogometnog kluba Šparta iz Belog Manastira. Ubrzo, 1963. godine, postao je član seniorskog tima. U početku je nosio broj 2, odnosno, igrao je na poziciji desnog braniča (beka). Iste godine sudjelovao je u "Špartinom" najvećem uspjehu, plasmanu u Drugu saveznu ligu - Zapad. Nakon toga postaje vođa navale i počinje nositi dres s brojem 9.[3][1][2][4]

Prestankom aktivnog igranja nogometa postaje član najužeg rukovodstva NK "Šparte", a na toj poziciji je ostao sve do gašenja kluba 1998. godine. S gašenjem voljenog kluba nikad se nije pomirio i u godinama koje su uslijedile s drugim bivšim funkcionerima i navijačima "Šparte" radio je na obnovi kluba, što se u konačnici i zbilo 2014. godine.[3][1][2]

Pored Šparte bio je i veliki navijač beogradske "Crvene zvezde", koju je pratio i na utakmicama širom Evrope. Bio je jedan od osnivača i član uprave kluba navijača u Osijeku. Zbog svojih zalaganja uprava "Crvene zvezde" mu je dodijelila titulu počasnog člana kluba, čime je postao jedini Baranjac s tom titulom.[3][1][2]

KolekcionarstvoUredi

Njegova druga velika ljubav, pored nogometa, bilo je i kolekcionarstvo. Bavio se numizmatikom i skupljanjem svega vezanog za Baranju.[1][2] Nekoliko puta je pravio izložbe svojih kolekcija, među kojima je i izložba "Narodne nošnje na razglednicama" u belomanastirskom Centru za kulturu 2006. godine. Bio je i jedan od organizatora izložbe "Mohačko-beljski mali vlak" u Belom Manastiru 2014. godine.[3]

PorodicaUredi

Godine 1969. oženio se Editom Mok, s kojom ima kćerku Zitu, i od koje ima unuke Nathana i Zoe. Godine 1984. postao je udovac i samohrani roditelj te se četiri godine nakon suprugine smrti 1988. godine oženio Cvijom Gajić, s kojom ima sina Lea.[3]

Vidi jošUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Zoran Popović, "Novosti": In memoriam Nagy Lajos: Porodica, Šparta i Zvezda, objavljeno 7. III. 2016, pristupljeno 1. III. 2017.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 (ćir.) Zoran Popović, "Izvor", broj 138: Odan Šparti i Zvezdi, str. 22, objavljeno 16. III. 2016, pristupljeno 1. III. 2017.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 Mirovna grupa Oaza Beli Manastir (Jovan Nedić): In memoriam: Lajoš Nađ (1944-2016), objavljeno 7. III. 2016, pristupljeno 1. III. 2017.
  4. Boro Borivoj Novaković, "50 godina nogometa u Baranji (1947/48-1996/97)", Beli Manastir, 2005, ISBN 953-6505-84-3