John Major
Za ostale osobe s istim imenom, v. John Major (razvrstavanje).Sir John Major, KG, CH, ACIB (29. mart 1943 -) je britanski konzervativni političar koji je služio kao premijer Ujedinjenog Kraljevstva i vođa Konzervativne stranke od 1990. do 1997. Prije toga je u kabinetu Margaret Thatcher služio kao ministar vanjskih poslova i financija, a kao član Parlamenta je zastupao Huntingdon od općih izbora 1979. do 2001. godine.
| John Major | |
|---|---|
.jpg) | |
| Mandat 28. studenog, 1990. – 2. svibnja, 1997. | |
| Zamjenik | Michael Heseltine |
| Prethodnik | Margaret Thatcher |
| Nasljednik | Tony Blair |
| Mandat 28. studenog, 1990. – 19. lipnja, 1997. | |
| Prethodnik | Margaret Thatcher |
| Nasljednik | William Hague |
| Rođenje | 29. ožujka 1943. Carshalton,Ujedinjeno Kraljevstvo |
| Politička stranka | Konzervativna |
| Supružnik | Norma Major(1970.-danas) |
| Zanimanje | bankar |
| Vjera | Engleska crkva |
Major je na mjesto premijera i stranačkog vođe došao nakon što je u jesen 1990. Michael Heseltine bio izazvao Thatcher; kada je Thatcher shvatila da u stranci više ne uživa podršku, odlučila je napustiti vlast i dala podršku Majoru kao svom neslužbenom nasljedniku, iako s njegovom politikom nije bila u potpunosti zadovoljna. Major je uspio pobijediti Heseltinea i tako postao novi premijer. Početak njegovog mandata su označili burni vanjskopolitički događaji vezani uz završnicu hladnog rata - početkom 1991. je poslao britanske trupe da sudjeluju u zaljevskom ratu, a krajem iste godine potpisao Maastrichtski sporazum kao osnov za stvaranje Evropske unije. Iako je Britaniju zahvatila ekonomska recesija i iako su ankete prognozirale pobjedu opozicijskih laburista, Major je uspio ostvariti iznenađujuću pobjedu na izborima u proljeće 1992. godine te svojoj stranci osigurati četvrti uzastopni mandat.
Međutim, samo nekoliko mjeseci kasnije je na tzv. Crnu srijedu 16. septembra 1992. njegova vlada uslijed naglog pada vrijednosti bila prisiljena povući britansku funtu iz tadašnjeg evropskog mehanizma tečaja valuta, a što je, zajedno s neuspjelim pokušajima da se budžtskim intervencija očuva tečaj, stvorilo percepciju o Majorovoj nesposobnosti i neodlučnosti. Major je također postao predmet sve žešćih kritika zbog javnog suprotstavljanja zapadnoj vojnoj intervenciji u jugoslavenske, odnosno rat u BiH, a što se često tumačilo kao prikrivena podrška Srbima. Iako je bio nešto uspješniji u rješavanju sukoba u Sjevernoj Irskoj, te je svojim diplomatskim inicijativama 1994. uspio potaći IRA-u na prekid vatre koji je, iako prekinut 1996. godine, značajno doprinio smirivanju nasilja i kasnije postignutim mirovnim rješenjima. Britanska javnost je, međutim, daleko više bila pod dojmom frakcijskih sukoba unutar Konzervativne stranke - vezanih uz britansku ulogu u EU - kao i serije korupcijskih i seksualnih skandala vezanih uz njene vodeće političare. Na izborima 1997. su konzervativci pretrpjeli jedan od najtežih poraza u svojoj historiji i morali prepustiti vlast laburistima Tonyja Blaira. Major je podnio ostavku na mjesto vođe stranke, koje je preuzeo William Hague. Na izborima 2001. se nije natjecao za Parlament, te je tako i formalno završila njegova politička karijera.
Major se 1970. vjenčao za učiteljicu Normu Major s kojom ima sina Jamesa i kćer Elizabeth. Major je trenutno najstariji živući britanski premijer.