Glodavci (latinski: Rodentia) zvani i dvozupci su najveći red sisavaca, od oko 4 000 vrsta, što predstavlja oko 42% svih vrsta sisavaca. Žive širom svijeta po svim kontinentima osim po Antarktiku, i po svim mogućim terenima. Veličina tijela im se razlikuje od vrste do vrste, od oko 5 cm koliko ima afrički patuljasti miš pa do oko 120 cm dugog vodenog prasca - kapibare[1], no većina vrsta je velika između 8 i 35 cm.

Glodavci
Indijska vjeverica (Funambulus palmarum)
Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Podrazred: Eutheria
Nadred: Euarchontoglires
Red: Rodentia
Bowdich, 1821.
Rasprostranjenost glodavaca

Karakteristike

uredi

Oko 4 000 vrsta glodavaca podijeljeni su na temelju njihove anatomije u tri dobro definirana podreda i više od 30 porodica; [1]

  • Sciuromorpha ili vjeveroliki glodavci, među kojima su razne vrste vjeverica, tamijasa, svizaca, mrmota, prerijskih pasa (Cynomys gunnisoni), stobolaca, džepnih miševa, klokanskih štakora i dabrova. [1]

Anatomija

uredi

Oblik tijela im je uglavnom vrlo sličan, osim kod malog broja iznimki koji su se prilagodili posebnim uvjetima u sredinama u kojema žive, i razvili i neke karakteristične tjelesne osobine (snažne stražne skočne noge, prednje noge za kopanje, letne kožice i slično).

Zubalo

uredi
 
Tipično zubalo glodavca

Najvažnija karakteristika svih glodavaca su njihovi zubi, naglašeni sjekutić u gornjoj i donjoj čeljusti kojima glođu, zbog te osobine su i dobili latinsko ime - Rodentia, ono je sintagma od glagola rodere = glodati i imenice dentis= zubi.[2]

Trajno zubalo glodavaca ima 16 ili 20 zubi, u svakoj polovici čeljusti imaju po jedan sjekutić (Dens incisivus), koji se zove i zub glodavac. Donji sjekutići su najčešće duži od gornjih. Iza njih dolazi prazan prostor koji se zove Diastema, a očnjaci im nisu razvijeni.

Glodavci najčešće imaju samo jednu vrst zubi od rođenja, koji im ne ispadaju da im izrastu novi, samo vrste iz nadporodice - Cavioidea, (morski praščići, činčile) imaju mliječne zube, ali ih trajni zubi zamjenjuju još prije rođenja.

Zubi glodavaca u pravilu nemaju korijen, na mjestu gdje izrastaju postoji zubna šupljina, te oni rastu tokom cijelog života, ali njihovi kutnjaci imaju ograničen rast. I tu su - Cavioidea, iznimke, jer oni imaju sve zube bez korijena, pa im njihovi vlasnici trebaju redovno kontrolirati i kutnjake. Lijeva i desna strana zubala su simetrične, kao i kod svih drugih sisavaca.

Način života

uredi

Većina glodavaca, zbog straha od predatora, ide u potragu za hranom noću ili u sumrak, ali ih se može sresti i danju. Neke vrste žive pojedinačno a neke u grupama koje ponekad mogu imati i više od 100 jedinki. Glodavci žive u svim sredinama, pa čak i po visokim krošnjama, gdje živi leteća vjeverica. Nema ih jedino na Antarktici i po nekim manjim otocima kao ni u moru.

Glodavci i zečevi (Leporidae) su razvili poseban oblik teško probavljive biljne hrane koju jedu - caecotrofiju. Uz bilje, ponovo jedu i određeni dio vlastitog izmeta, pa na taj način hrana dvaput prolazi kroz probavni sistem.

Izvori

uredi
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „rodent” (engleski). Columbia Encyclopedia. Pristupljeno 15. 05. 2012. 
  2. Pearsall, J., ur. (2002). The Concise Oxford English Dictionary, 10th ed. rev.. Oxford: Oxford University Press. str. 1 239. ISBN 978-0-19-860572-0. 

Vanjske veze

uredi
 
Wikivrste imaju podatke o: