Franjo Bayros
Frnjo Bayros (njem. Franz Wilhelm von Bayros; Zagreb, 28. svibnja 1866. - Beč, 3. travnja 1924.), austrijski i hrvatski erotski i pornografski ilustrator i slikar. Poznat je po svojoj seriji crteža u knjizi Priče sa stola za oblačenje.[1] Pripadao je dekadentnom pokretu u umjetnosti.[2]
Životopis
urediFranz von Bayros rođen je u Zagrebu. Njegov otac bio je markiz Otto, čija je obitelj došla iz Španjolske u vrijeme vladavine Karla V.. Franzov otac radio je kao činovnik Južnih željeznica u Zagrebu, Bosni i Beču. Majka mu je iz obitelji Rengelrod, a djelomično je i hrvatskog porijekla.[3]
Von Bayros je gimnaziju i studij slikarstva pohađao u Beču, počevši studirati 1882. na Akademie der bildenden Künste. Nakon očeve smrti 1888. zaposlio se u atelijeru Gottfrieda Seelosa s kojim je obišao dalmatinsku obalu.[3] Uskoro je upao u visoko društvo te ulazi u krug prijatelja Johanna Straussa mlađeg, čiju je pokćerku oženio 1896.[4]
Bayros je 1897. otišao na daljnje obrazovanje u München,[5] gdje pohađa poznatu školu Knirr. Prvu izložbu imao je 1904. u Münchenu.[5] Ilustracijom knjiga bavio se do 1907., kada je protiv njega pokrenut postupak zbog ilustracija u knjizi Maxa Semmerausa Priče sa stola za oblačenje. Tada je napustio München i nastanio se u Beč.[3] Između 1904. i 1908. išao je na studije u Pariz i Italiju.[5] Izložbe je također održao 1912. u Berlinu i 1913. u Budimpešti. Iste godine je sudjelovao na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti u Zagrebu sa stotinu radova (ex librisa i ilustracija knjiga).[3]
Pokušao se vratiti u München 1923., ali je zbog gospodarske krize ostao živjeti u Beču. U Münchenu se bavio crtanjem vinjeta i ilustriranjem knjiga. Radio je crno-bijele ilustracije u maniri rokokoa secesije. Njegov je crtež najviše odgovarao galantnim romanima, objavljenim primjerice u djelima Henrya Murgera i Rudolfa Hansa Bartscha. Poslije Prvog svjetskog rata ilustrirao je priče iz Tisuću i jedne noći, Aretinove pjesme, Casanovine memoare, Prévostovu Manon Lescaut, Aristofanovu Lizistratu i dr. Pored toga, Bayros je radio i mape (10 akvarela Aus meinen Schlössern i dr.) mnogobrojne ex librise (najviše s mondenim ljepoticama) te ilustracije knjiga za Almathea-Verlag. Za Danteovu Božanstvenu komediju napravio je oko 2000 manje uspješnih ilustracija. Kao slikar, najviše se bavio ženskim portretom. Potpuni popis njegovih ilustracija knjiga, mapa i ex librisa objavio je Rudolph Weigel u Lepzigu 1926.[3]
Von Bayros je tijekom života napravio preko 2000 crteža.[6] Njegova djela se izlažu na svjetskim izložbama erotike, a imaju ih i brojni svjetski kolekcionari, erotomani.[4]
Galerija
uredi
Izvori
uredi- ↑ „Franz von Bayros” (engleski). CFM Gallery. Pristupljeno 20. 1. 2023.
- ↑ „Franz von Bayros” (engleski). Artnet. Pristupljeno 20. 1. 2023.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Božena Šurina: Bayros, Franjo. Hrvatski biografski leksikon. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1983. Pristupljeno 28. lipnja 2014.
- ↑ 4,0 4,1 Monografija 'Eros i pornos': Od ilegalnog golicanja mašte do kritike društva Arhivirano 2016-03-07 na Wayback Machine-u. Jutarnji list, 16. ožujka 2010. Pristupljeno 28. lipnja 2014.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 „History of Art: Franz von Bayros” (engleski). www.all-art.org. Arhivirano iz originala na datum 2020-02-14. Pristupljeno 20. 1. 2023.
- ↑ „Franz Von Bayros” (engleski). lambiek.net. Pristupljeno 20. 1. 2023.