Dinastija Kasniji Liang

Kasniji Liang (pojednostavljeni kineski: 后梁tradicionalni kineski: 後梁pinyin: Hòu Liáng) je bila prva od tzv. Pet dinastija koje su vladale sjevernom Kinom nakon pada dinastije Tang. Nastala je tako što je 907. gospodar rata Zhu Wen natjerao Aija, posljednjeg cara dinastije Tang da abdicira u njegovu korist. Ime je dobila po oblasti u današnjoj provinciji Henan koja je predstavljala Zhu Wenovo glavno uporište. Zhu Wen, koji je nedugo nakon proglašenja nove dinastije dao ubiti Aija, međutim, nikada nije uspio formalno vladati cijelom Kinom kao njegov prethodnik. Mnogi od suparničkih gospodara rata i regionalnih vojnih guvernera su ga odbili priznati kao novog cara, te su umjesto toga osnovali vlastite nezavisne države, kasnije poznate kao Deset kraljevstava. Jedna od njih je bila i Jin, koju je vodio Shatuo vojskovođa Li Keyong; neprijateljstvo Li Keyonga i Zhu Wena, koje je datiralo od vremena službe u trupama dinastije Tang, nastavili su i njihovi nasljednici. Li Keyongov sin 923. Li Cunxu je pokrenuo pohod protiv dinastije Kasniji Liang te porazio i svrgnuo Zhu Wenovog sina Zhu Zhena, te uspostavio novu dinastiju Kasniji Tang.


Liang
carstvo
?
907–923 ?
 
?
Glavni grad Luoyang (907-913)
Kaifeng (913-923)
Jezik/ci srednjokineski
Vlast monarhija
Car
 - 907912 Car Taizu
 - 912913 Zhu Yougui
 - 913923 Car Modi
Historijska era Period Pet dinastija i Deset kraljevstava
 - uspostava 1. jun 907
 - predaja Kaifenga 19. novembar 923
Kameni reljef na grobu Wang Chuzhija. Nacionalni muzej U Pekingu

Vladari

uredi
Hramsko ime/na Posthumno ime/na Porodično i lično ime Kineska imena Dužina vladavine Imena ere sa dužinama
Taìzǔ (太祖) Xiànwǔ (獻武) Zhū Wēn (朱溫) Porodično ime i lično ime 907912 Kaīpíng (開平) 907911
Qiánhuà (乾化) 911912
nije postojalo 'nema Zhu Yougui (朱友珪) Porodično ime i lično ime 912913 Qiánhuà (乾化) 912913
Fènglì (鳳曆) 913
nije postojalo Mò (末)[1] Zhū Zhèn (朱瑱) Porodično ime i lično ime 913923 Qiánhuà (乾化) 913915
Zhēnmíng (貞明) 915921
Lóngdé (龍德) 921923

Literatura

uredi
  1. Mo ("posljednji") nije pravo posthumno ime, ali se često koristi izraz "Car Mo" kao posljednji car dinastije.
  • Mote, F.W. (1999). Imperial China: 900–1800. Harvard University Press. ISBN 0-674-01212-7.