Džamija Hasan-paše Predojevića

Džamija Hasan-paše Predojevića nalazi se u Polju, Grabovica, opština Bileća, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 16. do 22 maja 2006. godine, donijela je odluku da se džamija proglasi za nacionalni spomenik BiH.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća komisije), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik

Lokacija uredi

Džamija se nalazi u jugoistočnom - ravnom dijelu grada – u Polju. Podignuta je na lokalitetu Plitine, kod sela Grabovice.

Historija uredi

Osnivač ove džamije (a možda i one u gradu) je Hasan-paša Predojević, koji je rodom iz bilećkih Rudina. On je kao adžami-oglan odveden u Istambul, gdje je na carsckom dvoru odgojen, primio islam, dobio ime Hasan, i postao starješina svih sokolara na dvoru. Na dužnost beglerbega u Bosni postavljen je 1591. god. Poznat je po osvajanju Bihaća 1592, a poginuo je 1593. god u pokušaju da zauzme Sisak.

Opis uredi

Džamija u Bileći pripada tipu jednoprostornih džamija sa četvorovodnim krovom i kamenim četverokutnim minaretom. Krovna ravan sa sjeverozapadne strane bila je produžena i na taj način prekrivala sofe. Ostaci krova – ležišta kamenih ploča, vidljivi su na tijelu minareta sa jugozapadne strane. Vanjske dimenzije iznose 11,76 x 8,37 m. C

Pretpostavlja se da je na području istočne Hercegovine bilo 14 džamija slične arhitekture. Ovakva arhitektura sa dominantnom pravougaonom munarom, je spoj hrišćanske i islamske arhitekture jer su ih gradili majstori sa Jadrana odnosno iz Dubrovačke Republike te su koristili crkvene tornjeve kao primjer za gradnju munara. O izgledu munare ove džamije danas se govori iz ugla jedinstvenog arhitektonskog oblikovanja u osmanskoj arhitekturi. Isti graditeljski pristup može da se vidi i na džamiji Muje Kotezlije u selu Kotezi u Popovom Polju, s tim što je munara valjkastog oblika.[2]

Munara džamije ima približno kvadratinu osnovu, dimenzija 1,83 x 2,00 m i zidana je od grubo tesanog kamena sa krečnjačkim malterom kao vezivnim sredstvom. Ulaz u munaru nalazi se na visini od oko 2,50 m, u zapadnom uglu i ostvaren je kamenim stepeništem, širine oko 80 cm. Visina zidanog dijela munare, mjereno sa vanjske strane, iznosi 7,12 m., i završen je plitko profiliranim kamenim vijencem. Pri samom vrhu izvedena su četiri polukružno završena prozorska otvora, dimenzija 30 x 80 cm. Vrh je u formi četverostrešnog plitkog krova, sa kamenim pokrivačem od ploče.

Dijelovi minbera se još uvijek nalaze u objektu i moguća je njegova rekonstrukcija, dok je kameni vijenac minareta na nekoliko mjesta oštećen; Ostaci objekta ugroženi su samoniklim niskim i visokim raslinjem, ali su i dalje u dobrom građevnom stanju, iako je džamija već 65 godina napuštena.

Literatura uredi

Mehmed Mujezinović - Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga III, Sarajevo Publishing, 1998

Reference uredi

Vanjski linkovi uredi