Crkva rođenja Bogorodice u Ljubinju

Crkva rođenja Bogorodice u Ljubinju pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi, i Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH. [1] Nacionalni spomenik sastoji se od objekta crkve, pokretnog naslijeđa, koga čini štampani primjerak Jevanđelja i dvostrana litijna ikona, i ostataka nekropole sa šest stećaka.

Crkva rođenja Bogorodice u Ljubinju

Lokacija uredi

Crkva rođenja Bogorodice i srednjovjekovna nekropola sa stećcima nalazi se u ravnici pored puta koji iz Mostara preko Stoca vodi do Ljubinja i Trebinja. Od ceste je nekropola odvojena kamenom ogradom.

Historija uredi

Pripada Zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj eparhiji, koja, kao organizirana Humska episkopija u sastavu autokefalne Arhiepiskopije srpske, potječe iz 1219. godine. Sadašnja crkva potječe iz 1867. godine, što je vidljivo iz teksta natpisa uklesanog iznad ulaza u crkvu.

Opis uredi

Crkva rođenja Bogorodice u Ljubinju pripada tipu hercegovačkih jednobrodnih kamenih crkava sa polukružnom apsidom. Iznad zapadnog zida crkve urađen je od fino obrađenih komada krečnjaka zvonik na preslicu sa tri zvona. Zvonik ovog oblika jedna je od glavnih karakteristika crkvica ovog tipa u Hercegovini. Ovaj oblik crkvi je usvojen već u 13. i 14. stoljeću i vrlo rano se odomaćio, naročito u južnom Primorju, odakle se, putem dubrovačkih graditelja, proširio po unutrašnjosti.

Crkva ima pravougaonu osnovu, dimenzija približno 12,35 x 8,60 m. Sa istočne strane nalazi se polukružna apsida, tako da ukupna dužina crkve zajedno sa apsidalnim dijelom iznosi oko 15,00 m.

Ikonostas Crkve postavljen je početkom 20. stoljeća. Autor ikona je nepoznati umjetnik.

Ram ikonostasa je izrađen od drveta na koga su pričvršćene ikone, slike na platnu sa različitim scenama. U kompozicionom pogledu, raspored ikona na ikonostasnoj pregradi se može podijeliti na četiri horizontalne cijeline. Na svodu crkve izvedeno je tzv. nebo, odnosno, svod je obojen svijetloplavom bojom, po kojoj su naslikane žute zvijezde. Kako je unutrašnjost crkve presvedena sistemom podužnih i prislonjenih svodova, tako je svaki luk dekoriran stiliziranim krstovima u plavoj boji. Krstovi su postavljeni u romboidnu mrežu. Polja svodova su uokvirena linijom, ispunjenom oker rombovima, koji naliježu na smeđe trouglove. Na svodu je naslikano šest svetitelja u lučno završenim poljima. Na vrhu luka je naslikan krst.

Pokretno naslijeđe uredi

Jevanđelje uredi

U crkvi se nalazi Jevanđelje iz 1793. godine, dimenzija 52x34x8 cm, uvezano u metalni povez sa dvije metalne kopče (jedna nedostaje) sa strana. Prednja strana poveza je reljefno iskucana i ukrašena sa pet kartuša u kojima su smješteni likovi svetitelja, danas oštećeni i slabo vidljivi. Ostala površina je ukrašena isprepletenim vegetabilnim ornamentom. Na zadnjoj strani poveza je iskucavanjem napravljen reljef raspeća, ali bez Krista na njemu. Ostala površina je isprepletena vegetabilnim ornamentom.

Na prvoj strani rukom su ispisana dva zapisa, a na zadnjoj tri. Zapisi govore o služenju liturgije različitih eparha u ljubinjskoj crkvi. Na prvoj štampanoj strani je i slika Svetog Trojstva, a ispod slijedi tekst. Jevanđelje je štampano crnom i crvenom bojom.

Litija uredi

Dvostrana litijna ikona je izrađena od bakra sa scenom Kristovog rođenja, a na drugoj strani, u istoj tehnici, jevanđelist Luka. Ukupna površina litije je ukrašena tehnikom izrezavanja i građenja vegetabilnih i geometrijskih ornamenata.

Oataci nekropole stećaka kod crkve uredi

Nekropola se nekada sastojala od 41 stećka, 4 u obliku sljemenjaka, 27 u obliku sanduka, a deset u obliku ploča. Danas je kod crkve i pravoslavnog groblja ostalo samo 6 primjeraka. Dobro su klesani, ali su neki primjerci okrnjeni. Ukrašeno je pet primjeraka: dva sanduka i tri sljemenjaka.[2]

Ostali stećci prebačani su kod nove Crkve rođenja Isusa Hrista u Ljubinju

Arheologija uredi

Tokom 2013. i 2014. godine i obnove crkve,[3] na ovom lokalitetu urađena su arheološka istraživanja u organizaciji Muzeja Hercegovine Trebinje i Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog nasljeđa iz Banja Luke. [4] Pronađeni su zidovi od tri ranije crkve iz 6., 12., te iz 14. ili 15. vijeka. Pronađene su takođe dvije antičke grobnice, zidane i na svod malterisane sa uzglavljem i mnoštvo pokretnog arheološkog nasljeđa – od stilusa, pisaljki iz prvog do četvrtog vijeka, do minđuše istočnog tipa. [5] Valorizacija nalaza je u toku.


Literatura uredi

  • Ljiljana Ševo, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Glas srpski, Grad Banja Luka, Banja Luka, 2002.
  • Zdravko Kajmaković, Zidno slikarstvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1971.

Reference uredi