Cowboy Bebop (japanski カウボーイビバップ) je slavna japanska anime ZF serija snimljena 1998. godine koju je režirao Shinichiro Watanabe. Radnja se odvija u dalekoj budućnosti, u kojoj četvero neobičnih lovca na glave - Spike, Jet, Faye i Ed - hvataju kriminalce diljem sunčeva sustava. U zadnjim epizodama mračna prošlost jednog od njih, Spikea, prouzroči prekretnicu za radnju. Serija ima 26 epizoda, dvije manga verzije a 2001. se pojavio i animirani film.[1] Cartoon Network je emitirao seriju u sklopu svojeg programa animiranih serija za odrasle.[2]

Cowboy Bebop

Glavni likovi serije
カウボーイビバップ
(Kauboi Bibappu)
Žanranime, ZF, film noir, kriminalistika
Manga
Cowboy Bebop: Shooting Star
AutorHajime Yatate
IlustratorCain Kuga
IzdavačKadokawa Shoten
MagazinAsuka Fantasy DX
Datum izlaskalistopad 1997.svibanj 1998.
Brojevi2
Anime serija
RedateljShinichiro Watanabe
ProducentKazuhiko Ikeguchi, Masahiko Minami
ScenaristAkihiko Inari, Aya Yoshinaga, Dai Sato
SkladateljYoko Kanno, Keiko Nobumoto
StudioSunrise
MrežaTV Tokyo, WOWOW, Animax
Emitiranje3. travnja 1998.23. travnja 1999.
Broj epizoda26
Trajanje20 minuta
Manga
Cowboy Bebop: A New Story
AutorHajime Yatate
IlustratorYutaka Nanten
IzdavačKadokawa Shoten
Izdavač na engleskom jezikuTokyopop
MagazinAsuka Fantasy DX
Datum izlaskatravanj 1998.travanj 2000.
Brojevi3
Animirani film
Cowboy Bebop: Knockin' on Heaven's Door
RedateljShinichiro Watanabe
ScenaristKeiko Nobumoto
StudioBandai Visual
Emitiranje2001.
Trajanje116 min.

U časopisu Animage, Cowboy Bebop je 1999. završio na visokom drugom mjestu na listi najboljih animea godine, sa 1130 glasova (prvo je mjesto zauzeo Nadesico), dok je glavni junak Spike u istom izdanju proglašen najboljim muškim likom u animeu a junakinja Faye proglašena četvrtim najboljim ženskim likom.[3] Iste godine, epizoda broj pet, Ballad of Fallen Angels, je sa 355 glasa proglašena drugom najboljom epizodom u bilo kojoj anime seriji 1998.[3] Iduće godine, serija je ponovno bila zastupljena kada je ponovila isti rezultat i opet završila na drugom mjestu na listi najboljih animea godine, sa 292 glasa (prvo mjesto joj je ovog puta preuzeo serijal Card Captor Sakura sa 535 glasa).[4] Lik Spikea je ponovno osvojio prvo mjesto a lik Faye je spao na šesto mjesto na listi najboljih ženskih anime likova, dok je zadnja epizoda, broj 26, The Real Folk Blues, sa 192 glasa proglašena trećom najboljom epizodom 1999. u bilo kojoj anime seriji.[4] IGN je Cowboyja Bebopa stavio na 14. mjesto na listi 100 najboljih animiranih serija.[5]

Radnja

uredi

U godini 2021. čovječanstvo je izumilo svemirske portale u obliku prstenova uz pomoć kojih se omogućava brže putovanje širom Sunčevog sustava. No pri jednoj eksploziji portala kraj Zemlje je uništen mjesec a Zemlja je polako postala nenastanjiva. S vremenom se čovječanstvo premjestilo na kolonije po drugim planetima i satelitima, kao što su Mars i Venera te Jupiterovim mjesecima.

U međuvremenu je godina 2071. Spike Spiegel i Jet Black, bivši policajac, su lovci na glave koji uz pomoć svemirskog broda "Cowboy Bebop" hvataju kriminalce i teroriste po sunčevom sustavu. Ubrzo im se pridružuje i buntovna dama Faye, te androgina djevojčica ED koja zna sve o kompjuterima. No iako Spike glumi cinika i hlandokrvnog frajera, u srži tajno tuguje za svojom velikom ljubavi, ženom zvanoj Julia.

Ispostavlja se da je Spike prije bio član kriminalnog sindikata "Crveni zmaj", u koji je spadao i Vicious. Ranjen nakon jednog okršaja u predgrađu Marsa, Spike je doteturao do Julijinog doma, koja je tada bila cura Viciousa. Ona ga je njegovala te su se njih dvoje zaljubili i odlučili napustiti sindikat. Spike je skovao plan kako će to izvesti: lažirao je vlastitu smrt u fingiranom dvoboju, zbog čega je sindikat zaboravio na njega. Međutim, iako je čekao na Juliju kako bi zajedno pobjegli i bili slobodni, ona se nikada nije pojavila. U zadnjoj epizodi, Spike i Julia se ponovno sreću, no ona biva ranjena od ljudi sindikata te pogiba. Spike se oprašta od ekipe "Bebopa" te upada u sjedište sindikata "Crvenog zmaja" gdje i sam nastrada u žestokom okršaju.

Glasovi

uredi
  • Koichi Yamadera - Spike Spiegel
  • Unsho Ishizuka - Jet Black
  • Megumi Hayashibara - Faye Valentine
  • Aoi Tada - Edward Wong Hau Pepelu Tivrusky IV
  • Gara Takashima - Julia

Produkcija

uredi

Cowboy Bebop je tzv. "svemirski vestern", ali također uključuje utjecaje film noira, kriminalistike i misterije. Glazba Yoko Kanno je sinteza jazza i rock 'n rolla. Redatelj Watanabe je izjavio da crpio nadahnuće za ovaj anime iz filmova Prljavi Harry i U zmajevom gnijezdu.[6] Zbog mračnog i nasilnog sadržaja, samo je 12 od ukupno 26 epizoda emitirano na mjesnoj televiziji u Japanu.[7]

U jednom intervjuu, Watanabe je ovako opisao veliki uspjeh Cowboyja Bebopa, ne samo u Japanu nego i diljem svijeta:

Postoje mnoge kulture, mnoge zemlje u svijetu, ali u biti neke temeljne stvari su iste. Kada vidite nešto smiješno, nasmijete se. Kada vidite nešto usamljeno, postanete tužni. Ove stvari su zajedničke svakome.[8]

– Redatelj Shinichiro Watanabe

Nagrade

uredi
  • Osvojena nagrada u TV kategoriji na 3. Kobe Animation Festival.
  • Osvojena nagrada na 2000 Uchusen SF Awards (Japanese Nebula).

Popis epizoda

uredi
  • 1 Asteroid Blues
  • 2 Stray Dog Strut
  • 3 Honky Tonk Women
  • 4 Gateway Shuffle
  • 5 Ballad of Fallen Angels
  • 6 Sympathy for the Devil
  • 7 Heavy Metal Queen
  • 8 Waltz for Venus
  • 9 Jamming With Edward
  • 10 Ganymede Elegy
  • 11 Toys in the Attic
  • 12 Jupiter Jazz (1. dio )
  • 13 Jupiter Jazz (2. dio )
  • 14 Bohemian Rapshody
  • 15 My Funny Valentine
  • 16 None Black Dog Seranade
  • 17 None Mushroom Samba
  • 18 Speak Like a Child
  • 19 Wild Horses
  • 20 Pierot Le Fou
  • 21 Boogie Woogie Feng Shui
  • 22 Cowboy Funk
  • 23 Brain Scratch
  • 24 Hard Luck Women
  • 25 The Real Folk Blues (1. dio )
  • 26 The Real Folk Blues (2. dio )

Kritike

uredi

Da budem iskren, ne mogu zamisliti nijednog anime ljubitelja koji ne bi mogao naći barem nešto u čemu bi uživao u Cowboyu Bebopu. Izvrsno spajanje žanrova i stilova je to što čini ovu seriju tako posebnom.

– Pete Harcoff[9]

Ova serija me odmah uvukla u svoj svijet sa svojim izvrsnim likovima i odličnom pričom. Ideja o lovcima na glave je već obrađena puno puta, ali nikada na ovakav način. Glazba je zgodan spoj jazza i bluesa koji savršeno odgovara mentalitetu serije...U cjelini, ovo je najpotpunija serija koju sam ikada vidio.

– Mugs[10]

Cowboy Bebop je često opisan kao novi anime film noir, naslov koji odgovara, ali to ni ne počinje potpuno ga opisivati. U jednakoj mjeri film noir, špageti vestern, policijski show iz 70-ih, Cowboy Bebop je istodobno retro i svjež. Vrlo stilizirana, lijepo napravljena serija koja zaslužuje puno više pažnje nego što dobiva...Priča i karakterizacija u "Cowboyju Bebopu" imaju sofisticiranost i suptilnost koja je praktički jedinstvena. Teško je pronaći filmove ovoliko intrigantne, a kamoli animirane TV serije. "Cowboy Bebop" jednostavno zasjenjuje većinu animea - i Hollywoodskih filmova.

– Christina Carpenter[11]

Izvori

uredi
  1. McKinley, Jesse (3. rujna 2002). Anime Fans Gather, Loudly and Proudly Obsessed. New York Times. Pristupljeno 6. studenog 2011. 
  2. Walker, Rob (18. siječnja 2004). Consumed - Adult Swim. New York Times. Pristupljeno 6. studenog 2011. 
  3. 3,0 3,1 Animage: 21st Anime Grand Prix. Animage. lipanj 1999. Pristupljeno 27-08-2011. 
  4. 4,0 4,1 Animage 22nd Anime Grand Prix. Animage. svibanj 2000. Pristupljeno 27-08-2011. 
  5. Top 100 Animated Series. IGN. Arhivirano iz originala na datum 2012-10-01. Pristupljeno 6. studenog 2011. 
  6. Green 2009., str. 60
  7. McCarthy 2008., str. 18
  8. Bricken, Robert (zima 2003). Behind the Bebop Murder, Mars and All That Jazz. Cowboy Bebop is Hitting the Big Screen, and "Cool" Will Never be the Same.. Pristupljeno 6. studenog 2011. 
  9. Harcoff, Peter; Cowboy Bebop Arhivirano 2014-11-24 na Wayback Machine-u; Animecritic.com. Preuzeto 6. studenog 2011.
  10. Cowboy Bebop - Review. Animeacademy. 19. studenog 2005. Pristupljeno 6. studenog 2011. 
  11. Carpenter, Christina. Cowboy Bebop. THEM Anime Reviews 4.0. Pristupljeno 6. studenog 2011. 

Bibliografija

uredi

Vanjske poveznice

uredi