Cena (ek.) ili cijena (ijek.), vrijednosni izraz neke robe ili usluge.

Cijene kordiniraju odluke proizvođača i potrošača na tržištu. Više cijene smanjuju potražnju potrošača i potiču proizvodnju. Niže cijene potiču potrošnju i obeshrabljuju proizvodnju. Cijene su ravnotežni točak u tržišnom mehanizmu.

Cijena također predstavlja količinu novca za koju se nešto prodaje.

Teorije o cijenama uredi

Cene su novčani izraz nominalnih odnosa ponude i tražnje. Cene su istovremeno i mikroekonomska i makroekonomska kategorija. Kroz prodajnu ili nabavnu tržišnu cenu meri se i odmerava uspešnost ili neuspešnost menadžerskih poteza ili odluka. Pojmovno određenje cene, oduvek je bio komplikovan teorijsko-metodološki problem. U tom pogledu, nastale su brojne ekonomske teorije.

Teorija radne vrednosti- prema njoj cena sveke robe primarno je određena kvantitetom i kvalitetom utrošenog minulog i živog rada, objektivno utrošenih faktora proizvodnje (kapitala i rada) u njenom stvaranju, tj. samom vrednošću robe. Između cene i vrednosti robe ne postoji unapred data podudarnost. Posredstvom tržišnog mehanizma dolazi do stalnog većeg ili manjeg odstupanja cena od vrednosti. Takva razmena naziva se neekvivalentna razmena.

Teorija marginalne (granične) korisnosti- prema njoj vrednost i cenu date robe ne određuju objektivno utrošeni faktori proizvodnje nego subjektivno vrednovanje od strane potrošača. Oni će manje vrednovati robu koje ima u izobilju od robe u kojoj se oskudeva. Takvo potrošačko vrednovanje automatski se prenosi na visinu tekućih tržišnih cena takvih roba.

Sinteza teorije vrednosti i korisnosti- prema njoj cena neke robe istovremeno zavisi i od veličine troškova faktora proizvodnje (kapitala i rada) nastalih u procesu njenog stvaranja, kao i od njene stvarne granične korisnosti.