Car Srba i Grka

Car Srba i Grka (grčki: Bασιλεὺς καὶ αὐτoκράτωρ Σερβίας καὶ Pωμανίας) bila je carska titula koju su tokom trajanja Srpskog carstva (1345–1371) koristila dva vladara, Dušan Nemanjić i Stefan Uroš V.

HistorijaUredi

Godine 1345. Dušan Nemanjić proglasio se za cara; krunisan je u Skoplju 16. aprila 1346, a krunisanje su obavili novopostavljeni srpski patrijarh, bugarski patrijarh i autokefalni ohridski arhiepkiskop.[1] Dušanovu carsku titulu priznali su Bugarska i druge susedne zemlje, a zatim i Vizantija. Dušan se, prema vizantijskom uzoru, nazivao: Στέφανος ἐν Χριστῷ τῷ θεῷ πιστὸς βασιλεὺς καὶ αὐτoκράτωρ Σερβίας καὶ Pωμανίας, dok je na staroslovenskom jeziku, uz izvesne varijante, njegova titula glasila: Стефанъ въ Христа бога вѣрни царъ Србълѥмъ и Гръкомъ.[2]

Nakon Dušanove smrti 1355. godine njegov sin Stefan Uroš V poneo je tutulu "cara Srba i Grka", ali je stric novoga cara, Simeon Uroš, osporio njegovo pravo na presto, pa se sam proglasio carem Srba i Grka i s tom je titulom vladao Tesalijom. Nakon Simeonove smrti (oko 1370), njegov sin Jovan Uroš nastavio je koristiti očevu titulu sve dok se oko 1370. nije povukao u manastir.

Carska titula prestala se upotrebljavati kad je dinastija Nemanjića izumrla 1371. godine. Vukašin Mrnjavčević, srpski vladar Makedonije, poneo je kraljevsku titulu, koja je ostala u upotrebi do smrti Vukašinovog sina Marka 1395. godine. Bosanski ban Tvrtko I takođe se proglasio za srpskog kralja, ali su on i njegovi naslednici vladali kao kraljevi Srba i Bosne, dok je sama Srbija ostala pod vlašću lokalnih feudalaca, kojima je Vizantija ponekad dodeljivala titulu despota.

U narodnoj književnosti Lazar Hrebeljanović naziva se "carem Lazarom", premda zapravo nikad nije nosio titulu cara.

Carevi (1346–1371)Uredi

Portet Ime Car od Car do Srodstvo s prethodnikom
  Stefan Uroš IV Dušan
Silni
16. april 1346. 20. decembar 1355. Sin Stefana Uroša III Dečanskog
  Stefan Uroš V
Nejaki
20. decembar 1355. 2/4. decembar 1371. Sin Stefana Uroša IV Dušana

CaricaUredi

Kao supruga srpskog cara, titulu carice nosila je Jelena Bugarska, koja se 19. aprila 1332. udala za Dušana Silnog.

Pretendenti na carsku tituluUredi

Portet Ime Stvarna titula Godine navodne carske vladavine Srodstvo s Nemanjićima
  Simeon Uroš Despot Epira i Tesalije
1356–1370 Ujak Stefana Uroša V. Postavljen je za upravnika jugozapadnih oblasti koje su osvojene 1348. Proglasio se za "cara Srba i Grka" 1356. godine, nakon Dušanove smrti, uprkos protivljenju fedualaca u Srbiji i Makedoniji.
  Jovan Uroš Vladar Tesalije
1370–1373 Sin Simeona Uroša. Nasledio je carsku titulu svog oca i vladao delom Tesalije dok se nije zamonašio. Godine 1384–1385. pomogao je svojoj sestri, samoproklamovanoj carici (basilissa), Mariji Angelini Nemanjić, da upravlja Epirom.

Titularne cariceUredi

Kao rođake srpskih pretendenata na carsku titulu, caricama su se nazivale:[3]

Titularni car SrbijeUredi

Portret Ime Car od Car do Srodstvo s prethodnicima
  Jovan Nenad
Crni
1526. 1527. Tvrdio je da "potiče od srpskih i vizantijskih vladara".

Vidi jošUredi

ReferenceUredi

  1. Temperley Harold William Vazeille (2009). History of Serbia, BiblioLife, str. 72. ISBN 1-113-20142-8
  2. Ostrogorski 1993, str. 486, nap. 2.
  3. Istorijsko Društvo NR Srbije 1953, str. 20

IzvoriUredi