Cecilije Stacije
Cecilije Stacije (lat. Caecilius Statius, umro oko 166. st. e.) bio je, uz Plauta i Terencija, treći značajan pisac komedija u rimskoj književnosti.
Poreklom je bio Gal, a rođen je u severnoj Italiji, verovatno u gradu Mediolanu (Mediolanum, danas Milano). Kao zarobljenik došao je u Rim 223. ili 222. st. e., pretvoren u roba, a zatim pušten na solobodu.
Cecilije je bio Enijev savremenik i prijatelj, te hronološki pripada u period između Plauta i Terencija. Pretpostavlja se da je 166. godine st. e. još bio živ, jer je, prema Svetonijevim rečima, komentarisao Terencijevu dramu "Devojka s Androsa", prikazanu te godine. Od celokupnog Cecilijevog dela danas nam je poznato samo 42 naslova njegovih komedija, od kojih je njih 16 napisano po ugledu na Menandra, glavnog predstavnika "nove atičke komedije". Nekoliko fragmenata poznato nam je iz citata kasnijih antičkih pisaca, pre svega Aula Gelija, koji paralelno daje i citate iz Menandrovih originala, što pruža jednu od retkih mogućnosti da se rimska palijata uporedi s grčkim originalom. Iz tih se citata vidi i to da Cecilijeve drame nisu samo prevodi, kao što to nisu ni kod Plauta i Terencija, ali i da ne uspevaju da reprodukuju kvalitet grčkih originala.
Cecilije Stacije sastavio je mnoge palijate, ali od svega nam se sačuvalo tek nekih trista stihova i četrdesetak naslova, što latinskih, što grčkih, što dvojezičnih. Među njima su npr. Devojka s Androsa (Andrea), Hermafrodit (Androgynos), Praznik kovača (Chalcia), Naslednica (Epicleros), Konagdžija (Epistathmos), Pismo (Epistula), Prognanik (Exul), Ugrabljena (Harpazomene), Podmetnuti sin (Hypobolimaeus sive Subditivos), Prostitutka (Meretrix), Zelenaš (Obolostates sive Fenerator), Lančić (Plocium), Na prodaju (Polumeni), Bokser (Pugil), Drugovi (Synephebi).
U svojim dramama Cecilije je bolje od Plauta i Terencija čuvao grčki kolorit, a takođe je izbegavao "kontaminaciju", odnosno nije spajao dva ili više grčka originala u jednu latinsku preradu. I pored početnih neuspeha, izgleda da je brzo stekao popularnost rimske publike. Varon hvali njegovu "otmetnost" (gravitas). Horacije (Epist. II, 1, 59) takođe poredi njegovu "otmenost" (gravitas) s Terencijevom: "kaže se...da je Cecilije bolji po otmenosti, a Terencije po pesničkom umeću" (dicitur...vincere Caecilius gravitate, Terentius arte). Književni kritičar Volkacije Sedigit (Volcatius Sedigitus) smatra ga u svome kanonu za najvećeg rimskog komediografa.[1] S druge strane, Kvintilijan o njemu ne govori s odobravanjem, a Ciceron ga smatra lošijim od Terencija i prebacuje mu nedovoljno izbrušen stil i jezik (Ad. alt. VII, 3), što i nije čudno s obzirom da Ceciliju latinski i nije bio maternji jezik.
Reference
uredi- ↑ Aul Gelije, Noctes Atticae, XV, 24.