Cabaret je filmski mjuzikl iz 1972. u režiji Boba Fossa sa glumčakom ekipom koju čine Liza Minnelli, Michael York i Joel Grey. Radnja filma je smeštena u Berlin u vreme Weimarske republike, 1931. godine, pre dolaska Hitlera na vlast.

Cabaret
ŽanrMjuzil
RežijaBob Fosse
ProdukcijaCy Feuer
ScenarioKnjiga:
Christopher Isherwood
Predstava:
John van Druten
Mjuzikl:
Joe Masteroff
Scenario:
Jay Allen
UlogeLiza Minnelli
Michael York
Joel Grey
MuzikaJohn Kander
Premijera1972.
JezikEngleski, hebrejski, nemački
Trajanje99 min.
DržavaSjedinjene Američke Države SAD
Kompanija
DistributerAllied Artists
ABS Pictures
Budžet(procena) 6 miliona dolara
Cabaret na Internet Movie Database

Film je zasnovan na mjuziklu Cabaret, Kandera i Ebba, koji je baziran na predstavi I Am a Camera inspirisanom pričama Christophera Isherwooda. Samo je par numera iz mjuzikla uzeto za film, a Kander i Ebb su napisali nove, koje su došle kao zamena. Za razliku od pozorišnog mjuzikla, gde se pesmom izražavaju osećanja, kao i tok same radnje, u filmskoj verziji peva se samo na pozornici i u biergartenu. Osim u sceni u biergartenu, u filmu samo dvoje glavnih junaka pevaju.

Film je dobio Zlatni globus za najbolji igrani film – mjuzikl ili komedija, 1973. godine.

Godine 1995. film je odabran za čuvanje u United States National Film Registry kao "kultuno, istoriski i estetski značajan".

Godine 2006. Američki filmski institut je uvrstio ovaj film na 100 najboljih mjuzikala, sa rednim brojem 5. Naredne godine film se našao na 63. mestu AFI-jeve liste 100 najboljih američkih filmova.

Radnja uredi

Početkom 1930-ih američka pevačica Sally Bowles (Liza Minnelli) nastupa u klubu "Kit Kat" u Berlinu. Njen novi sustanar je Brian Roberts (Michael York), rezervisani britanski intelektualac, koji daje privatne časove engleskog kako bi zaradio pare za život u Berlinu, gde završava svoje studije nemačkog. Sally pokušava da zavede Briana, ali pošto joj ne uspeva, ona sumnja da je gej (Christopher Isherwood, na čijoj polu-autobiografiji se film indirektno bazira, bio je gej i "otišao je u Berlin da traži momke koje će da voli"). Brian kaže da je probao da ima vezu sa ženama, ali da nije uspelo. Njih dvoje postaju prijatelji i Brian postaje uključen u njen boemski život u poslednjim danima Weimarske republike. Kasnije u filmu Brian i Sally postaju ljubavnici i Brian zaključuje da su uzroci prošlih neuspeha bile same žene, a ne on.

Sally postaje prijateljica sa baronom Maximilianom von Heuneom (Helmut Griem), bogatim plejbojem, koji poziva nju i Briana na svoje imanje van grada. U sceni kada njih troje zajedno plešu postaje nejasno koga zapravo Max želi da zavede. Vremenom on gubi interesovanje za njih i ostavlja ih u Berlinu, uprkos zajedničkim planovima. Kada Sally trijumfalno kaže Brianu da je spavla sa Maxom, Brian počinje da se smeje i kaže da je i on spavao sa njim. Posle svađe, koja se završava Brianovim naglim odlaskom, Brian nailazi na grupu nacista koji ga prebijaju. Brian i Sally odlaze u bolnicu, gde Sally otkriva da im je Max ostavio koverat s parama.

Sally saznaje da je trudna, ali ne zna da li je Brian otac, ili je to Max. Brian joj nudi brak i život na Cambridgeu, ali Sally shvata da nikada ne bi mogla da živi takav život i odlazi na abortus. Film se završava Brianovim oslaskom nazad u Englesku, dok Sally nastavlja svoj život u Berlinu.

Druga priča koja se provlači kroz film vezana je za Fritza Wendela (Fritz Wepper), Jevrejina koji se predstavlja kao hrišćanin. On otkriva da je Jevrejin kada se zaljubi u Nataliju Landauer (Marisa Berenson), bogatu Jevrejku sa kojom se, na posletku, ženi. Film ne govori dalje o njihovoj sudbini.

U filmu se, takođe, prikazuje jačanje nacističkog pokreta. Iako se retko eksplicitno prikazuje njihovo prisustvo, njihovo jačanje se može pratiti prema promeni načina ponašanja i stavova ostalih likova. Dok su na početku filma nacisti bili šikanirani, u sceni pri kraju filma se prikazuje kako se obični Nemci priključuju nacističkoj propagandnoj pesmi.

Uloge uredi

Radovi koji su inspirisali mjuzikl uredi

Vanjske veze uredi

Prethodi:
Sunday Bloody Sunday
BAFTA nagrada za najbolji film
1973
Slijedi:
Day for Night