Božidar Nikašinović

1863.

Božidar Nikašinović

Božidar Nikašinović (objavljeno u „Bosanskoj vili“ 1896)
{{{tekst_uz_sliku}}}

1863. novembar 1863.
Vršac VršacAustrijsko Carstvo Austrijsko carstvo
Datum smrti: nepoznato(?) [[]]
Mesto smrti:  ()

Božidar Nikašinović (Vršac, 26. novembar 1863 — nepoznato) je bio učitelj, publicista, prvi urednik „Bosanske vile“.

Biografija uredi

Rođen 1883. u Vršcu, gde je završio osnovnu školu i tri razreda gimnazije.[1] Učiteljsku školu je učio u Somboru i Karlovcu, a završio u Zagrebu.[2]

Nakon toga je počeo da radi kao učitelj srpske osnovne škole u Sarajevu.[1]

Doktrina Benjamina Kalaja, vezane za bosanstvo, primorala je Srbe na stvaranje srpskih društvenih i kulturnih organizacija. U sredini niskog prosvetnog i kulturnog nivoa, sa minimalnim iskustvom u izdavaštvu, zajedno sa još tri učitelja iz srpske osnovne škole u Sarajevu, Stevom Kaluđerčićem, Šumonjom i Kaškovićem, koji su odskakali znanjem, u odnosu na stanovnike Bosne i Hercegovine, pokrenuo je časopis „Bosanska vila“, koji je postao ravan sličnim publikacijama u južnoj Ugarskoj[3] i Srbiji. Kao prvi urednik „Vile“ uspeo je da za saradnju pridobije: Zmaja, Georgija Nikolajevića, Mitu Živkovića, mitropolita Savu Kosanovića.[4] Doživljavajući Savu Kosanovića kao književnika, političkog i duhovnog vođu svoga naroda, upotrebio je njegov lik preko cele naslovne strane i biografiju za prvi članak,[4] ukazujući tako, na jednu aktuelnu misao, koja zbog cenzure nije mogla biti rečima iskazana, jer je mitropolit, nekoliko meseci ranije bio primoran da da ostavku, zbog sukoba sa vlastima. Sam Sava Kosanović bio je jedan od prvih spoljnih saradnika, a u prvom broju objavljen je njegov prevod s ruskog Pravednikova smrt.[5]

U „Bosanskoj vili“ je ostao samo pola godine[6] i za to vreme je uredio prvih deset brojeva.[4]

Godine 1886. u Zagrebu je položio ispit za učitelja u građanskim školama i nakon toga je otišao da radi u trgovačkim školama, u Mostaru, Travniku, Donjoj Tuzli i Brčkom. Godine 1893. je prešao u srpsko-pravoslanu Bogosloviju u Reljevu, gde je radio sve do maja 1895, a zatim u trgovačku školu u Sarajevu, gde je rado do kraja školske 1895. godine.[1] Nakon toga je napustio učiteljski poziv i bavio se publicistikom.[2]

Pri pokretanju režimskog lista „Srpski Balkan“, računao je na državne subvencije. Austrijskim vlastima u Sarajevu je 1898. od predao program za njegovo izdavanje, u kome je izrazio stanovište da u Bosni i Hercegovini, živi samo jedan narod, verski podeljen, a kao cilj lista je naveo doprines lojalnosti srpskih podanika, kako bi se suzbile misli o odvajanju Bosne i Hercegovine od Monarhije, čak je predlagao prelazni period, neophodan za transformaciju lista, kako bi se vremenom pretvorio u oruđe vlasti.[7] Međutim, uprkos nameri da se dopadne, kritikovao je političke i ekonomske prilike, posebno je ukazao na propuste vlasti, vezane za agrarno pitanje. Vlasti nisu odobrile subvencije za pokretanje lista.[8]

Pisao je pesme, pripovetke i pedagoške rasprave. Građu za pripovetke je uzimao iz bosanskog života. Sarađivao je u listiovima „Neven“, „Starmalo“, „Javor“, „Rodoljub“, „Stražilovo“, „Primorac“, „Srpski zabavnik“, „Nada“, „Hrvatska vila“, „Sarajevski list“, „Privredni glasnik“ i drugim.[9]

Dela uredi

  • „Bosna i Hercegovina pod upravom Austro-ugarske monarhije i austro-ugarska balkanska politika“, Beograd (1901)
  • „Srpska izvozna trgovina i Austro-Ugarska monarhija“, Beograd (1903)
  • „Austrougarska politika na Balkanu i Kraljevina Srbija“, Beograd (1904)
  • „Engleska, Srbija i zavereničko pitanje; Kalajeva Union Banka: dve savremene političko-finansijske rasprave“, Beograd (1906)
  • „Da li stvarno postoji Aneksija Bosne i Hercegovine“, Beograd (1910)

Autor je nekoliko brošura na nemačkom jeziku i štampanih u Berlinu o nedelima Austrougarske u Bosni i Hercegovini:

  • „Privilegirte Landesbank für Bosnien und die Herzegovina und ihre Tätigkeit: Eine politisch-finanzielle Darstellung“ (1901)
  • „Bosnien und die Herzegovina unter der Verwaltung der österreich-ungarischen Monarchie und die österr.-ungar. Balkanpolitik ... Bd. 1: Berliner Kongress 1878 und die Agrarfrage“ (1901)

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Bosanska vila & 30. 1. 1896: str. 29
  2. 2,0 2,1 Šovljakov 2017: str. 531
  3. Šovljakov 2017: str. 530
  4. 4,0 4,1 4,2 Šovljakov 2017: str. 532
  5. Kruševac 1978: str. 308
  6. Kruševac 1978: str. 309
  7. Šovljakov 2017: str. 484
  8. Šovljakov 2017: str. 485
  9. Bokatin Dijak 2015: str. 241

Literatura uredi