Béni Kállay

(Preusmjereno sa stranice Benjamin Kalaj)

Benjamin Kalaj (mađ. Kállay Béni ili Benjamin von Kállay), (Pešta, 22. prosinca 1839. - Beč, 13. srpnja 1903.), mađarski i austrougarski političar.

Benjamin Kalaj
Béni Kállay
Rođenje 22. prosinca 1839.
Smrt 13. srpnja 1903.
Nacionalnost Mađar
Zanimanje političar, povjesničar
Standardizacija infokutija

Životopis uredi

Njegova obitelj je dobila prezime prema posjedu kod gradića Nagykálló-a u Szabolcsu. U mađarskoj povijesti su imali važnu ulogu još od vremena kralja Kolomana u 11. stoljeću. Michael Kallay je od kralja Matije Korvina dobio velike posjede kod Mezőtúra, zahvaljujući svojoj ulozi u obrani bosanskog grada Jajca od Turaka u 15. stoljeću.

Otac Benjamina Kallaya je bio viši državni službenik u Mađarskoj vladi, a njegova majka (srpskog podrijekla) se nakon očeve smrti 1845. godine potpuno posvetila odgoju i obrazovanju sina (umrla je 1903., kad i sin). Benjamin Kallay je još od rane mladosti pokazao veliki interes za politiku, osobito za tzv. Istočno pitanje. Putovao je u Rusiju, Tursku, Malu Aziju te je temljito naučio grčki jezik, turski jezik i nekoliko slavenskih jezika. Među ostalim slavenskim jezicima i Srpski je govorio jednako dobro kao i maternji mađarski.

Kao konzervativni zastupnika grada Mühlbacha (danas Sebeş u Rumunjskoj) ušao je 1867. u Mađarsku skupštinu. Dvije godine poslije imenovan je generalnim konzulom u Beogradu. Godine 1872. je prvi put otputovao u Bosnu. Njegovi pogledi na balkansko pitanje snažno su utjecali na predsjednika Mađarske vlade i kasnijeg zajedničkog ministra vanjskih poslova Austro-Ugarske monarhije, grofa Gyula Andrassya.

Nakon Rusko-turskog rata 1877.-1878. putuje u Plovdiv (danas Bugarska), kao posebi izaslanik Austro-Ugarske sudjeluje u Istočno Rumelijskoj komisiji.

Dana 4. lipnja 1882. imenovan je Austro-Ugarskim ministrom financija i Upraviteljem Bosne i Hercegovine, te će na toj dužnosti ostati do smrti 1903. godine. Kallay je pokušao formirati novu, bosansku naciju te time osujetiti nacionalno buđenje triju vodećih etničkih skupina.

U knjizi "Istorija Srba" je Srbima smatrao kako Srbijance, tako i Bošnjake, Hercegovce, Crnogorce i Dubrovčane. Govorio je o srpskom partikularizmu, a nakon što je postao upravitelj Bosne i Hercegovine, stvarao je bošnjaku naciju zabranjujući sopstvenu knjigu na teritoriji Bosne.

Djela uredi

  • Geschichte der Serben, Pešta, 1878. (Istorija Srba)
  • Die Orientpolitik Russlands , Pešta, 1878. (Istočna politika Rusije)