Baski ili Baskijci, narod su koji živi na zapadnim Pirenejima i obali Biskajskog zaljeva. Oko 2 milijuna stanovnika živi u španjolskoj autonomnoj pokrajini Baskiji, a oko 100 000 u Francuskoj. Baskijskih zajednica ima u Srednjoj i Južnoj Americi kuda su odselile u 18.st. Osnova baskijskog identiteta je jezik nazvan euskara. To je jedini neindoeuropski jezik u Zapadnoj Europi, a podrijetlo jezika nije do kraja objašnjeno. Pretpostavlja se da su Baski ostatak neindoeuropskog naroda. Najveći baskijski grad je Bilbao (na jeziku Baska: Bilbo).

Baski sami sebe zovu Euskaldunak, u singularu Euskaldun. Riječ je nastala od euskara (jezik baska, baskijski) i –dun 'onaj koji', odnosno 'onaj koji /govori jezik/ basque', to jest 'basque-govornik'. Zbog fizičkog oblika lica nazivani su često 'narod sa zečjim licem'.

Porijeklo

uredi

Rane antropološke i genetske studije s početka i kraja 20. stoljeća teoretizirale su da su Baski potomci izvornih kromanjonaca.[1][2] Posebnost uočena istraživanjima 'klasičnih' genetskih biljega (poput krvnih grupa) i očito "predindoeuropska" priroda baskijskog jezika rezultirala je popularnim i dugotrajnim stavom da su Baski "živi fosili" najraniji moderni ljudi koji su kolonizirali Europu.[3] Međutim, studije Y-DNA haplogrupa otkrile su da u njihovoj izravnoj muškoj lozi velika većina modernih Baskija ima zajedničko podrijetlo s ostalim zapadnim Europljanima, naime izrazitu prevlast indoeuropske haplogrupe R1b-DF27 (70%).[4] Starost podgrane koju Baski nose, R1b-DF27, "procjenjuje se na ~ 4.200 godina, na prijelazu između neolitika i brončanog doba, kada je Y-kromosomski krajolik zapadne Europe temeljito preuređen. Unatoč visokoj učestalosti kod Baskija tamo je unutarnja raznolikost Y-STR R1b-DF27 niža, što rezultira mlađim procjenama starosti ", što implicira kako je u regiju pristigla s drugog mjesta.[4] Nekoliko drevnih uzoraka DNK pronađeno je i istraženo iz iberijskog i baskijskog područja. Zbirka haplogrupa mtDNA i Y-DNA tamo uzorkovana značajno se razlikovala u usporedbi s njihovim modernim frekvencijama. Znanstvenici su zaključili da postoji "diskontinuitet" između starih i modernih Baskija,[5] jer dok Baskiji imaju neke vrlo arhaične loze mtDNA,[6][7] nisu "nerazrijeđenog paleolitskog podrijetla", već su značajno ranoneolitičkog podrijetla i povezani s izoliranim narodom otoka Sardinija,[8] prije otprilike 4500 godina gotovo je sve nasljeđe Y-DNA iz iberske primjese mezolitskih lovaca sakupljača i neolitičkih poljoprivrednika zamijenjeno lozom indoeuropskih stočara iz stepe,[9][10] a baskijska genetska posebnost rezultat je stoljećima niske veličine populacije, genetskog drifta i endogamije.[11] Isto su potvrdila i autosomalne studije,[12][13][14][15] a prema studiji iz 2019. godine, "današnje Baske najbolje je opisati kao tipičnu željezno dobnu populaciju bez primjesa koji su kasnije utjecali na ostatak Iberije".[16]

Običaji

uredi

Baski su u svojoj izoliranosti, ali u veoma tranzitnom području, uspjeli sačuvati stare običaje i jezik. Žene se samo međusobno, za njih su djeca iz mješanih brakova prokleta. Kod njih nije bila rijetkost da se žene unutar jedne porodice, pa čak i brak između brata i sestre. Sličan običaj nalazimo kod Sansegota, malene zajednice, uveliko rasipane po svijetu, čije je središte otok Susak. Baski su veoma odani svojoj zajednici na dan Dia de la Patria (ili na euskarskom Aberi Eguna; Dan domovine) na desetke tisuća Baska iz Francuske, Španjolske, i širom svijeta, okupljaju se u svetom gradu Gernici ispod jednog prastarog hrasta i zaklinju na vjernost domovini.

Vanjske veze

uredi
  1. Wells, H. G. The Outline of History New York: 1920, Doubleday & Co., Volume I, Chapter XI "The Races of Mankind," Pages 131-144 See Pages 98, 137, and 139
  2. Cavalli-Sforza, L. Luca; Menozzi, Paolo; and Piazza Alberto. The History and Geography of Human Genes Princeton, New Jersey: Princeton University Press, 1994, p. 280
  3. Alonso, Santos (2005). „The place of the Basques in the European Y-chromosome diversity landscape”. European Journal of Human Genetics (Springer Nature) 13 (12): 1293–1302. DOI:10.1038/sj.ejhg.5201482. PMID 16094307. Pristupljeno 3 November 2016. 
  4. 4,0 4,1 Solé-Morata, Neus (2017). „Analysis of the R1b-DF27 haplogroup shows that a large fraction of Iberian Y-chromosome lineages originated recently in situ”. Scientific Reports 7 (7341). DOI:10.1038/s41598-017-07710-x. Pristupljeno 29 November 2020. 
  5. Levy-Coffman, Ellen (17 August 2006). „We Are Not Our Ancestors: Evidence for Discontinuity between Prehistoric and Modern Europeans”. Journal of Genetic Genealogy. Arhivirano iz originala na datum 2009-04-08. Pristupljeno 3 November 2016. 
  6. González, Ana M.; Oscar García; José M. Larruga; Vicente M. Cabrera (23 May 2006). „The mitochondrial lineage U8a reveals a Paleolithic settlement in the Basque country”. BMC Genomics 7 (1): 124. DOI:10.1186/1471-2164-7-124. PMC 1523212. PMID 16719915. 
  7. Behar, DM; Harmant, C; Manry, J; van Oven, M; Haak, W; Martinez-Cruz, B; Salaberria, J; Oyharçabal, B i dr.. (March 9, 2012). „The Basque Paradigm: Genetic Evidence of a Maternal Continuity in the Franco-Cantabrian region since Pre-Neolithic Times”. The American Journal of Human Genetics 90 (3): 486–493. DOI:10.1016/j.ajhg.2012.01.002. PMC 3309182. PMID 22365151. 
  8. Günther, Torsten (2015). „Ancient genomes link early farmers from Atapuerca in Spain to modern-day Basques”. Proceedings of the National Academy of Sciences 112 (38): 11917–11922. Bibcode 2015PNAS..11211917G. DOI:10.1073/pnas.1509851112. PMC 4586848. PMID 26351665. 
  9. Gibbons, Ann (14 March 2019). „Men who lived in Spain 4500 years ago left almost no male genetic legacy today”. Science. DOI:10.1126/science.aax3372. Pristupljeno 29 November 2020. 
  10. Blakemore, Erin (14 March 2019). „Surprising DNA found in ancient people from southern Europe”. National Geographic. Pristupljeno 29 November 2020. 
  11. Bycroft, Clare (2019). „Patterns of genetic differentiation and the footprints of historical migrations in the Iberian Peninsula”. Nature Communications 10 (1): 551. Bibcode 2019NatCo..10..551B. DOI:10.1038/s41467-018-08272-w. PMC 6358624. PMID 30710075. 
  12. Rodríguez-Ezpeleta, Naiara (2010). „High-density SNP genotyping detects homogeneity of Spanish and French Basques, and confirms their genomic distinctiveness from other European populations”. Human Genetics 128 (1): 113–7. DOI:10.1007/s00439-010-0833-4. PMID 20443121. 
  13. Grant, Bob (9 September 2015). „Ancient DNA Elucidates Basque Origins”. the-scientist.com. Pristupljeno 2 November 2016. 
  14. „Ancient DNA cracks puzzle of Basque origins”. BBC News. 7 September 2015. Pristupljeno 2 November 2016. 
  15. „Ancient genomes link early farmers to Basques”. phys.org. 7 September 2015. Pristupljeno 2 November 2016. 
  16. Olalde, Iñigo (2019). „The genomic history of the Iberian Peninsula over the past 8000 years”. Science 363 (6432): 1230–1234. Bibcode 2019Sci...363.1230O. DOI:10.1126/science.aav4040. PMC 6436108. PMID 30872528.