Bajkalsko jezero


Koordinate: 53° 18′ 10" SG Š, 108° 0′ 17" IGD

Bajkalsko jezero je jezero koje se nalazi u istočnom dijelu Rusije. Obuhvaća 31.500 km², zbog čega se smatra najvećim slatkovodnim jezerom u Euraziji. Poznato je pod nazivom "plavo sibirsko oko". S obzirom na svoju izrazitu dubinu od 1637m i veliku površinu (31.500km²) a proteže se blizu 700 km, zaprema više od 20% svjetskih zaliha slatke vode. Voda Bajkalskog jezera se koristi za piće. Tokom zime, kada je cijela površina jezera prekrivena debelom ledenom korom, režu se kocke leda i raznose na prodaju po okolnim naseljima. Također u to vrijeme (od januara do maja), jezerom se odvija automobilski, kamionski i drugi prevoz. Led je dubok od 30 cm, pa do nekoliko metara. Ime dolazi od tatarskog "bai-kul", "bogato jezero".

Bajkalsko jezero
Bajkalsko jezero
Lokacija
Države Rusija
Hidrografija
Vrstaprirodno
Površina31 500 km²
Volumen23 000 km³
Aps. visina455 m
Dužina670 km
Širina79 km
Dubina1620[1] m
Hidrologija
OdlivAngara
Karta

Mapa Bajkalskog jezera
Bajkalsko jezero
Svjetska baštinaUNESCO
 Rusija
Registriran:1996.
Vrsta:Prirodno dobro
Mjerilo:vii, viii, ix, x
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Svjetska baština uredi

Poznato je kao stanište mnogih endemskih vrsta flore i faune. U jezeru i oko njega nalazi se mnoštvo jedinstvenih biljnih i životinjskih vrsta kao što je bajkalska foka (tuljan). To je jedina vrsta slatkovodne foke (tuljana) na svijetu. Zbog njihovog skupocjenog krzna, česta su meta brojnih krivolovaca.

U jezeru se nalazi 27 ostrva (otoka) od kojih je najveće Olhon (742 km²). Pretpostavlja se da je starost Bajkalskog jezera između 20 i 30 miliona godina. U jezero se uliva preko 300 reka od kojih su najvažnije Selenga i Barguzin. Ušća reka su delte. Međutim iz jezera ističe samo jedna reka - Angara, desna pritoka Jeniseja. Površina sliva jezera iznosi 557 000 km².

Godine 1996. stavljeno je na listu svetske baštine.

Izvori uredi