Aztlán (od nahuatl: Aztlān, [ˈast͡ɬaːn]) je legendarna prapostojbina Nahua naroda, jedne od glavnih kulturnih grupa Mezoamerike, a koja se također smatra prapostojbinom Uto-Aztecan narod. Izraz Astek je nahuatl riječ za "ljudi iz Aztlana".

Sedam spilja Chicomoztoca, iz teksta Historia Tolteca-Chichimeca

Nahuatl legende navode da je sedam plemena živjelo u Chicomoztocu ili "mjestu sedam pećina". Svaka od njih je predstavljala različitu Nahua grupu: Xochimilca, Tlahuica, Acolhua, Tlaxcalan, Tepaneca, Chalca i Mexica. Ta su plemena napustila pećine i naselile se "kraj" Aztlána ili Aztatlana.

Prema astečkim legendama pleme Mexica je bilo posljednje koje se odselilo. Kada je došlo u današnju dolinu Mexico, sva zemlja je bila već zauzeta te su morali skvotirati na rubu Jezera Texcoco.

Nakon španskog osvajanja Meksika je priča o Aztlánu dobila na važnost nakon što su je španski franjevac Diego Durán zabilježio 1581. Njegov i drugi opisi su navodili raj nalik na Eden u kome nije bilo bolesti ni smrti, a koji je postojao negdje na sjeveru. Ti su opisi, između ostalog, potakli kasnije španske pohode i kolonizaciju današnje Kalifornije.

Predložena teritorija buduće Države Aztlan

Koncept Aztlana kao kolijevke pred-kolumbovske meksičke civilizacije je u 20. vijeku preuzeo Chicano pokret, odnosno različite organizacije meksičkih Amerikanaca na današnjem Jugozapadu SAD. Jedan od prvih je bio aktivist Oscar Zeta Acosta koji je izraz Aztlan koristio za nekadašnja područja Meksika izgubljena u meksičko-američkom ratu sredinom 19. vijeka. Organizacije kao Plan Espiritual de Aztlán i MEChA sadrže "Aztlan" u svom nazivu, a ponekad ih se opisuje kao separatističke i iredentističke.

Vanjske veze

uredi