Arapska poezija

Arapska poezija (arapski, الشِعْر العَرَبي ash-shi`r(u) 'l-`arabiyu(u)) je najstariji oblik arapske književnosti. Najstarija sačuvana djela arapske poezije datiraju iz 6. vijeka, ali se vjeruje da je prije toga postojala daleko duža i starija tradicija poezije prenošene usmenom predajom. Arapska poezija se tradicionalno dijeli u dva osnovna tipa - u rimi i u prozi.

Poezija u rimi se dijeli u petnaest osnovnih metara koje je sakupio i objasnio Al-Farahidi u djelu “علم العروض” (Nauka Aruza). Al-Akhfash, njegov učenik, je kasnije dodao i šesanesti metar. Metri koje koriste arapski pjesnici su poznati kao “بحور” ili "Mora". Osnovna mjerna jedinica “mora” je “تفعيلة” (taf’ila) pri čemu svako "more" sadrži određeni broj taf’ila koje pjesnik mora pratiti u svakom stihu (bayt) pjesme. Brojanje metara u pjesama je vrlo rigorozno, pa uklanjanje vokala ili konsonanta može transformirati bayt. U poeziji u rimi bayt mora završiti sa istom rimom (qafiya) u pjesmi.

Nakon ekspanzije islama u Perziju, arapski jezik su obogatili gramatičari i pisci perzijskog porijekla, ali i pjesnici. U 20. vijeku se bilježi preporod arapske poezije, posebno u Alžiru, Egiptu, Sjevernom Sudanu, Iraku, Siriji, Jordanu, Libanonu i Palestini.

Vanjske veze uredi