Anamneza (medicina)

Anamneza (anamnesis) je riječ grčkog porijekla i znači sjećanje. Ona podrazumijeva razgovor sa bolesnikom u cilju prikupljanja svih informacija koje su bitne za otkrivanje stvarne prirode bolesti i tačno postavljanje dijagnoze. Svi podaci dobijeni na ovaj način, zajedno sa podacima dobijenim tokom fizičkog pregleda i dopunskih ispitivanja, se bilježe u formular koji se zove povijest bolesti.

Pisanje anamneze
Mjerenje krvnog tlaka tokom uzimanja anamneze

Postoji više vrsta povijesti bolesti, ali su one ustvari slične. Anamneza u okviru povijesti bolesti sadrži sljedeće dijelove: generalije, glavne tegobe, sadašnja bolest, ranije bolesti, ispitivanje o sadašnjem stanju (anamneza po sistemima), lična anamneza, obiteljska anamneza, socijalno-epidemiološki podaci i anamnezni zaključak.

Anamneza je osnova i najvažniji dio dijagnostičkog postupka i mnoge bolesti se mogu dijagnosticirati već na osnovi dobro uzete anamneze.

Generalije

uredi

Ovaj dio sadrži opće podatke, značajne za administraciju zdravstvene ustanove i vođenje evidencije. On obuhvata prezime i ime bolesnika, spol, datum i mjesto rođenja, adresu stanovanja, bračno stanje, zanimanje, dan prijema u bolnicu, podatke o tome ko plaća bolničke troškove itd.

Glavne tegobe

uredi

U ovom dijelu se bilježe dominantne tegobe bolesnika, navedene veoma kratko, tzv. "telegrafskim stilom".

Sadašnja bolest (anamnesis morbi)

uredi

Ovo je jedan od najznačajnijih dijelova anamneze, gdje se vrši razrada glavnih tegoba. U praksi se svakoj tegobi poklanja posebna pažnja i za svaku se bilježe tri bitna podatka: otkad tegoba traje (što je ponekad teško precizno utvrditi), kako su se tegobe mijenjale i kakav je njihov odnos prema oboljelom organu.

Ukoliko bolesnik iz različitih razloga nije u stanju da sam pruži sve neophodne anamnestičke podatke, onda se isti uzimaju od srodnika ili drugih osoba (heteroanamneza).

Ranije bolesti (anamnesis vitae)

uredi

U ovom dijelu anamneze se bilježe svi važni podaci o ranijim bolestima pacijenta, od najranijeg djetinjstva do trenutka prijema u zdravstvenu ustanovu. Postavljaju se pitanja o eventualnim ranijim operacijama, povredama, bolničkim liječenjima, vakcinacijama, preboljenim bolestima i sl.

Ispitivanje o sadašnjem stanju

uredi

U okviru anamneze po sistemima imamo sljedeće dijelove: opće pojave, glava i vrat, organi za disanje, organi za krvotok, organi za probavu, mokraćno-polni organi, i, ovi, i, koža i živčani sustav.

U dio opće pojave bilježe se podaci o nespecifičnim tegobama, koje su karakteristične za veći broj bolesti (gubitak apetita, malaksalost, slabost, pojačano znojenje, promjene u tonu i boji glasa, temperatura, suhoća usta, nesanica).

Usmjerenom anamnezom glave i vrata se otkrivaju i analiziraju poremećaji na nivou centralnog živčanog sustava, čula, limfnih čvorova, štitne žlijezde, kralježničnog stupa itd. Obično se ispituju sljedeći faktori: glavobolje (kako i kada se javljaju, lokalizacija, širenje, intenzitet, trajanje, propratni simptomi), vrtoglavice (vertigo), stanje i broj zuba, pokretljivost vrata, stanje čula, eventualno uvećanje limfatika i tiroidne žlijezde, prisustvo boli i sl.

Nakon glave i vrata, ispituju se funkcionalni simptomi koji ukazuju na oboljenja organa za disanje. Ovdje se ubrajaju: kašalj, iskašljavanje, osjećaj otežanog disanja (dyspnoe), osjećaj gušenja, zvučni fenomeni u toku disanja (zviždanje, hroptanje), bolovi u grudnom košu, cijanoza, sekrecija i krvarenje iz nosa, iskašljavanje krvi (haemoptysis, haemoptoe) itd.

Za anamnezu u dijelu organa za krvotok (kardiovaskularnog sistema) važni su sljedeći simptomi: dispneja, brzo zamaranje, bol iza grudne kosti, napadi noćnog gušenja, osjećaj jačeg lupanja i preskakanja srca, otok na nogama (edem), grčevi, nesvjestice, iskašljavanje krvi, cijanoza, gastrointestinalne smetnje…

Kod organa za probavu ispituju se: smetnje pri gutanju hrane, poremećaji apetita, mučnina, povraćanje (vomitus, emesis), regurgitacija, štucanje, podrigivanje, gađenje na hranu, nadutost, krčanje crijeva, tegobe u predjelu anusa, karakteristike stolice, pražnjenje crijeva (defekacija) itd.

Simptomi važni za mokraćno-polne organe su: bol u predjelu bubrega ili mokraćne bešike, tegobe pri mokrenju (pečenje, svrab), učestalo noćno mokrenje, promjene u izgledu i količini mokraće, krv u mokraći, otoci i sl.

Dio kosti, zglobovi, mišići i koža analizira promjene na koži, svrbež, tegobe pri kretanju, bol u zglobovima i mišićima, grčeve, promjene u pokretljivosti, zamaranje, otok, crvenilo i druge slične simptome.

Za nervni sistem je važno ustanoviti kako pacijent spava (da li je san zdrav, okrepljujući), da li se javljaju nesvjestice i koliko često, da li su one praćene mučninom i povraćanjem, da li osoba dobro vidi, čuje, osjeća miris, ukus i dodir, da li je prisutna nesigurnost u hodu i stajanju, da li pacijet nosi naočale itd.

Lična anamneza

uredi

U ovom dijelu anamneze se obično bilježe štetne navike u pogledu pušenja, uzimanja alkohola, lijekova. Navodi se koliko dugo osoba puši, koliko cigareta dnevno, kad je eventualno ostavila pušenje; od kada pije, koju vrstu i količinu alkohola konzumira; koje lijekove koristi ili je koristila i u kojoj količini i ritmu itd. Također se unose podaci vezani za hobije, kućne ljubimce, neuobičajene navike u ishrani, navode se opširniji podaci o zanimanju.

Obiteljska anmneza (anamnesis familliae)

uredi

U obiteljskoj anamnezi se ispituju i analiziraju podaci o bolestima u užoj i široj porodici, koji su često veoma važni za otkrivanje tačne prirode bolesti. Posebno su važne informacije o bolestima u bližoj obitelji (roditelji, braća i sestre, djeca, ujaci, stričevi, tetke). Postavljaju se pitanja o svim bolestima za koje naslijeđe igra bitnu ulogu: tuberkuloza, dijabetes, hipo- i hipertenzija, bolesti srca, tumori, duhovne bolesti, gojaznost, hemofilija

Socijalno-epidemiološki podaci

uredi

Ovi podaci se odnose na obiteljski, profesionalni, stambeni i materijalni status, tj. na probleme koje bolesnik ima iz jedne od ovih sfera života.

Anamnezni zaključak

uredi

Na osnovu svih prikupljenih podataka i njihove podrobne analize, u ovom dijelu se izvodi zaključak o tome o kojoj se konkretno bolesti radi. On nije isto što i dijagnoza, ali ipak mora da bude precizan i realan.

Izvori

uredi

Ivković-Lazar T, Kovač T, Lepšanović L, Pejin D, Popović K, Tabori Đ, Tepavčević P, Trifunović S, Živanović M: "Praktikum fizičke dijagnostike sa osnovama interne propedevtike", Novi Sad 2001. ISBN 86-7197-173-2