Alkmeon u Psofidi (Euripid)

Alkmeon u Psofidi (starogrčki: Ἀλκμαίων ὁ διὰ Ψωφῖδος) naslov je jedne tragedije velikog grčkog tragediografa Euripida, od koje su sačuvani samo neznatni fragmenti. Prikazana je na Dionisijskom festivalu 438. pne., kao drugi komad u tetralogiji, u kojoj su kao prva tragedija prikazane Krićanke, kao treća Telef, a kao četvrta ― umesto uobičajene satirske igre ― tragedija Alkestida, koja je od cele tetralogije jedina i sačuvana.[1]

Alkmeon u Psofidi
(Ἀλκμαίων ὁ διὰ Ψωφῖδος)
Napisao:Euripid
Zborsastavljen od devojaka
LikoviAlkmeon
Druga lica?
Datum premijere438. pne.
Mjesto premijereAtina
Originalni jezikStarogrčki
ŽanrTragedija
RadnjaPsofida

U svojim ranim delima Euripid je često radio po obrascu da nakon jedne drame o nekoj zloj ženi sledi drama o nekoj ženi u nevolji.[2] Alkmeon u Psofidi, drugi komad u tetralogiji, obrađuje priču o smrti argivskog heroja Alkmeona i o sudbini njegove žene Arsinoje (ili Alfesibeje), ćerke Fegeja, kralja grada Psofide (Ψωφίς) u Arkadiji. Sadržaj komada može se nazreti iz sažetka mita koji je dat u Pseudo-Apolodorovoj Biblioteci[3] i kod Pausanije:

"U Psofidi je sahranjen i Alkmeon, Amfijarajev sin, i njegov nadgrobni spomenik je građevina koja se ne odlikuje ni veličinom niti kakvim drugim ukrasom. Oko njega su izrasli čempresi, koji su dostigli takvu visinu da su zasenčili i brdo pored Psofide. Njih ne žele da poseku jer ih smatraju posvećenim Alkmeonu. Meštani ih nazivaju 'devojkama'. Kad je Alkmeon ubivši majku pobegao iz Arga,[4] došao je u Psofidu, koja se još zvala Fegija po Fegeju, i oženio se Alfesibojom, Fegejevom kćerkom. Među darovima, koje joj je po običaju dao, bila je i ogrlica. Kako mu bolest, dok je boravio među Arkađanima, ništa nije postajala lakša, obratio se proročištu u Delfima. Pitija ga obavesti da ga Erifilin duh neće goniti jedino u takvoj zemlji koja je sasvim nova i koju je more iznelo na videlo posle njegovog ogrešenja o majku. I on nađe zemlju koju je nasuo Aheloj, pa se tamo nastani i uze za ženu Kaliroju, po rečima Akarnanaca, Ahelojevu kćer [...] Kaliroja se silno zaželela da joj pripadne Erifilina ogrlica i zbog toga je u Fegiju poslala Alkmeona i protiv njegove volje. Njega tamo zadesi u smrt, jer ga na prevaru ubiše Temen i Aksion, Fegejevi sinovi".[5]

Reference uredi

  1. Euripid (2008). Collard, C. & Cropp, M.. ur. Euripides Fragments: Augeus-Meleager. Translated by Collard, C. & Cropp, M.. Harvard College. str. 77–99. ISBN 978-0-674-99625-0. 
  2. Thomas Bertram Lonsdale Webster: An introduction to Sophocles. Clarendon Press, Oxford 1936, str. 197.
  3. Pseudo-Apolodor, Biblioteka, III 7, 5.
  4. Alkmeon, sin Amfrijaraja i Erifile, ubio je svoju majku jer mu je zbog neke ogrlice izdala oca; zbog tog ubistva gonile su ga Erinije.
  5. Pausanija, Opis Helade, VIII, 24, 8 (prev. Zora Đorđević, izd. Matica srpska, Beograd, 1994, str. 157.)