Akrostih
Akrostih (grč. akro = krajnji, gornji; stih = red, redak u pjesmi) u književnosti je pjesma ili pjesmica u kojoj početna slova ili početni slogovi stihova čitani odozgo prema dolje daju neku riječ ili sintagmu. To je najčešće riječ ili sintagma koja označava temu pjesme, autora ili osobu kojoj je pjesma posvećena.
Naziv akrostih može označavati tu pjesmu, ali i samu riječ ili sintagmu koja se dobiva čitanjem prvih slova ili slogova stihova.
Primjeri akrostihova
urediPoznat je akrostih France Prešerna posvećen Julija Juliji Primicovoj iz njegovog Sonetnog vijenca. Akrostihove su pisali i brojni drugi pisci.
Josip Vidović Volim Magdalenu | France Prešeren Primicovi Jul'ji | Enes Kišević Voda je moja mati |
---|---|---|
Veliku radost pogled na nju daje Oči su njene biseri što sjaje Misli su moje, njome omeđene Dobrotu neku pogled joj otkriva Naći ćeš ime i naći ćeš ženu, |
Poet tvoj nov Slovencem venec vije, Ran mojih bo spomin in tvoje hvale; Iz krajev niso, ki v njih solnce sije; Izdihljaji, solze so jih redile, Lej 1 torej je bledo njih cvetje velo, |
Voda - kažem - i već žeđ bivam i žega. Ova voda bistra oku tako godi. Je li voda stvarna? I tu je - i nije? Ja sam čovjek jedan sav od kišnih niti. A dolje se na dnu Sane zrcaliti. |
Akrostih se pojavljuje i u Bibliji, u Tužaljkama i u nekoliko Psalama (9, 10, 25, 34, 37, 111, 112, 119 i 145).
Primjena u enigmatici
urediAkrostih (ponekad i pod nazivom prvoslovka) danas se naročito koristi u enigmatici kao zagonetka iz skupine stihovnih zagonetki.