Afera u Santo Domingu
Afera u Santo Domingu (engl. Santo Domingo Affair ili Kriza u Santo Domingu (engl. Santo Domingo Crisis) je naziv za kratoktrajni oružani sukob između američkih pomorskih snaga sa jedne, i dominikanskih pobunjenika sa druge strane, do koga je došlo početkom 1904. godine na području Santo Dominga, glavnog grada Dominikanske Republike.
Afera u Santo Domingu | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Banana ratovca | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
SAD | Dominikanska Republika | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Richard Wainwright Albert S. Mclemore |
Carlos F. Morales Juan Isidro Jiminez | ||||||
Snaga | |||||||
kopnene snage: ~80 marinaca ~250 mornara pomorske snage: 2 zaštićene krstarices 1 pomoćna krstarica 1 parobrod |
~100 pripadnika milicije 1 tvrđava | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
1 mrtav 1 ranjen 1 parobrod oštećeb 1 čamac oštećen |
nepoznati 1 tvrđava zauzeta |
Do sukoba je došlo u vrijeme izuzetne političke nestabilnosti u brojnim zemljama Latinske Amerike, uključujući Dominikansku Republiku, a što su SAD koristile kako bi pod izgovorom zaštite američkih ekonomskih i drugih interesa i u skladu sa Monroevom doktrinom, oružanim intervencijama postavljale ili nastojale zaštiti pro-američke režime u njima. U slučaju Santo Dominga povod za sukob je bio niz incidenata u novembru 1903. godine, kada su pobunjenici bili otvorili vatru na američke trgovačke brodove, odnosno zauzeli plantaže šećerne trske u vlasništvu američkih kompanija. Američka vlada je kao odgovor pred Santo Domingo poslala krstaricu USS Detroit sa koga se potom u svrhu demonstracije sile iskrcao manji odred marinaca; oni su povučeni nakon što su američki komandanti stekli dojam da je situacija stabilna.
Međutim, nekoliko mjeseci kasnije je došlo do novih sukoba između dominikanske vlade i pobunjenika. Ovaj put se pred Santo Domingom našla pomoćna krstarica USS Yankee. Njen zapovjednik je 1. februara poslao čamce na obalu kako bi pokušao pregovorima okončati sukob; međutim, ljudstvo u čamcima je bilo izloženo streljačkoj vatri od strane pobunjenika, pri čemu je poginuo američki mornar C. J. Johnston. Doznavši za to, američki predsjednik Theodore Roosevelt je pred Santo Domingo poslao dvije zaštićene krstarice - USS Columbia i USS Newark - te im zapovijedio da od pobunjenika ishode službenu ispriku. Američka flota, koju su sada činila tri ratna i jedan pomoćni brod i kojom je zapovijedao Richard Wainwright, se usidrila pred Santo Domingom 10. februara.
Sljedeći dan je, u svrhu demonstracije sile, odlučeno da se nekoliko američkih trgovačkih brodova privežu u luci. Pobunjenici su na to odgovorili vatrom iz streljačkog naoružanja. Wainwright je nakon toga, dobivši odobrenje od pretpostavljenih, zapovijedio pomorski desant te, nakon formalnog upozorenja američkom konzulu i gradskom stanovništvu, počeo bombardirati grad. Bombardiranje je počelo u 15:25, da bi se američke desantne snage, sastavljene od marinaca i naoružanih mornara, iskrcale u 16:30. Otpor pobunjenika je relativno brzo skršen, te su se Amerikanci, gotovo bez ikakvih gubitaka, navečer vratili na svoje brodove. Wainwright je sa pobunjeničkim vođama potpisao primirje, a koje je potom pretočeno u formalni mirovni sporazum.
Kratoktrajni oružani sukob u Santo Domingu se smatra jednim od prvih tzv. banana ratova koji će biti relativno česti na području Latinske Amerike u prvim decenijama 20. vijeka.
Vanjske veze
urediIzvori
urediLiteratura
uredi- Ellsworth, Harry A. (1974). One Hundred Eight Landings of United States Marines 1800-1934. Washington D.C.: US Marines History and Museums Division.