Wikipedija

Štajersko odijelo

Štajersko odijelo (nem. Steireranzug) je sivo odijelo sa zelenim obrubima, preklopcima na džepovima i reverima, koje se nosi tradicionalno kao dio narodne nošnje uglavnom u austrijskoj pokrajini Štajerskoj. Od sredine 19. vijeka proširilo se u čitavoj Austriji.[1][2]

Staroštajersko odijelo iz muzeja Steirisches Heimatwerk u Grazu

Historija uredi

Štajersko odijelo je nastalo kao lovačka odjeća u austrijskim regijama Salzkammergut, Eisenwurzen i Mürzsteger Alpen, ali su u kroju i dizajnu uzeti razni elementi vojnih uniformi. Vodič za pravu štajersku nošnju kaže da se štajersko odijelo, koje je sada poznato u cijeloj Austriji, razvilo iz zeleno-sive profesionalne nošnje. Naročito je postalo prezentno početkom 19. stoljeća pod uticajem austrijskog nadvojvode Johanna von Österreich, koji ga je cijenio zbog jednostavnosti i praktičnosti te svjesno i s entuzijazmom nosio.[3] Pretpostavlja se da je to vidio i kao političku izjavu i izraz svog stava prema austrijskom narodu. Jednom je napisao svojoj ženi, Anni Plochl:[4]

Kada sam uveo sivi kaput u Steyermarku, slučajno je dao primjer jednostavnosti u običajima, poput mog sivog kaputa, poput mog kućanstva, poput mog govora i postupaka. Primjer je upalio, sivi kaput, krivo ocijenjen od nekih, priznat od boljih, postao je grb časti i nikad ga više neću skinuti […].

– Johann von Österreich

Odjelo se ubrzo proširilo u plemićkim krugovima, kao nekonvencionalno odijelo za slobodno vrijeme, šetnju i izlete, a kasnije ga je prihvatila i viša građanska klasa. Tako je štajersko odijelo postalo društveno prihvatljivo, a polaskani Štajerci još su više cijenili svog "štajerskog princa". Nakon što je nadvojvoda Johann bio angažiran u Napoleonskim ratovima u Tirolu, potaknuo je tirolski pokret otpora "Alpenbund" na ustanak protiv Napoleona. Urota je razotkrivena, a nadvojvodu je iz Tirola protjerao njegov brat, car Franjo I. U Štajerskoj je upoznao Annu Plochl i dobio carsko dopuštenje za ženidbu. No, nadvojvodi se nije posve vjerovalo i policija ga je držala pod nadzorom.[4]

Nakon Prvog svjetskog rata, interes u Austriji je porastao, a osnivanjem Steirisches Heimatwerka od Viktora Geramba 1934. godine, postalo je dio baštine, te tema istraživanja i mode.

Za vrijeme Savezne Države Austrije od 1934-38. postalo je markantni simbol građanstva, koje je podržavalo autoritarne režime Dollfußa i Schuschnigga. Dolaskom nacista, priključivanjem Austrije Trećem rajhu, kulturni krugovi su podržavali modni razvoj i dizajn odijela. Nakon završetka Drugog svjetskog rata odijelo je ostalo omiljeni odjevni predmet u konzervativnim krugovima. Danas je nezaobilazni dio odjeće na austrijskim tradicionalnim plesovima i balovima (Jägerball u Beču[5] za vrijeme Wiener Ballsaison) ili na narodnim festivalima kao Aufsteirern u Grazu.[6] Nadalje je odijelo postalo simbol štajerskog identiteta, pogotovo zbog štajerskih političara Josefa Krainera i Hannsa Korena, koji su ga zbog svoje popularnosti u štajerskoj politici intenzivno i prezentirali.

Istraživanjima Viktora Geramba i njegovih učenika, postavljena je teorija o širenju i popularnosti odijela u Štajerskoj, a etnolog Günther Jontes iz Historijske pokrajinske komisije Štajerske, označio je Štajersku kao "austrijsku kolijevku tradicionalnih odijela".[7]

U 20. stoljeću odijelo loden bilo je popularno diljem Austrije te je, kao i druge narodne nošnje, bilo znak “nacionalnog samopouzdanja”, čime se željelo izraziti distanciranje od engleskog i francuskog načina odevanja. Nošnja se u to vrijeme u Štajerskoj nije nužno smatrala njemačkom nacionalnom, već su je nosili i slovenski Štajerci. Između 1933. i 1938. Štajersko odijelo konačno je postalo simbol odanosti Dollfuss-Schuschniggovu režimu. Čak i nakon nacističke ere, Štajerci nisu dopustili da im bilo što pokvari tradicionalno odijelo, pa se čak i danas štajersko odijelo nosi u svečanim prilikama, a posebno na proslavama narodne kulture kao što je Aufsteirern.[4]

Izgled uredi

 
Štajerska odijela: lijevo Leobensko odijelo; desno staroštajersko odijelo

Postoje dvije regionalne varijante odijela: Leobensko i staroštajersko odijelo. Leobensko odijelo, nazvano i lovački sako ((de)) je odijelo bez kragne s zelenim širim obrubom i pet dugmadi. Staroštajersko je s zelenim reverima, često s epoletama na ramenu i markantnim ukrasom od jelenjeg roga na reveru i četiri dugmeta. Često se naziva i salonsko štajersko odijelo ((de)). Postoje varijante s uskim i širokim reverima, a dugmad su od rezanih jelenjih rogova. Odijela se uglavnom prave od lodena i češljanog konca.

Varijante u drugim bojama i korištenje crvenih plavih ili crnih tkanina, kao i korištenje dugmadi od plastičnih materijala ili metala se nesmatraju tradicionalnim odijelima, te su uglavnom novije modne varijacije.[8] Osim sivo-zelenih odijela, u istočnim i južnim štajerskim dolinama, te brežuljksatim predjelima jugoistoka Štajerske postoje odijela u maslinastozelenoj ili tamnozelenoj boji platna. U nekim većim mjestima i gradovima Štajerske postoje smeđa odijela, nastala u Bidermajerskom razdoblju.[9]

Po uzoru na štajerska odijela, nastala su i druga tradicionalna pokrajinska i regionalna odijela: koruško odijelo, salcburško odijelo, tirolsko odijelo i donjoaustrijsko odijelo. Ona su nastala uglavnom u 20. vijeku te su obično u drugim bojama: smeđe ili tamnoplavo, te se približavaju dizajnu štajerskih odijela, ali u Austriji nisu tako proširena i poznata.

Šešir uredi

Štajerski šešir je napravljen od sivozelenog filca, s tamnozelenom trakom. U svečanim prilikam se moze ukrasiti s gamsbartom, dijelom krzna divokoza ili s perom velikog tetrijeba. Obični šešir bez ukrasa nose štajerski seljaci prilikom rada.

Reference uredi

  1. ↑ „Steireranzug” (de). Austria-Forum. Pristupljeno 6. 2. 2022. 
  2. ↑ „Steireranzug & Lederhose” (de). Steirisches Heimatwerk/Volkskultur Steiermark GmbH. Pristupljeno 6. 2. 2022. 
  3. ↑ Pickl, Othmar (1982) (de). Erzherzog Johann von Österreich. Sein Wirken in seiner Zeit. Festschrift zur 200. Wiederkehr seines Geburtstages; Forschungen zur geschichtlichen Landeskunde der Steiermark 33. Graz: Historische Landeskommissio. str. 245. 
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 „Der Steireranzug: Kleidung für Rebellen” [Štajersko odijelo: odjeća za buntovnike]. 12. januara 2022. Pristupljeno 25. marta 2023. 
  5. ↑ „Jägerball: 6600 Dirndln, Lederhosen und Trachtenanzüge” (de). Die Presse. Pristupljeno 6. 2. 2022. 
  6. ↑ Leingruber, Martina (14. 9. 2012). „"Sexy" Tracht: Wenn Jeansträger Freaks sind” (de). Die Presse. Pristupljeno 6. 2. 2022. 
  7. ↑ „Aufsteirern” (de). Kleine Zeitung. Pristupljeno 6. 2. 2022. 
  8. ↑ Grupa autora (2008). Traditionelle und erneuerte Trachten aus der Steiermark. Kapfenberg: Landesverband der Heimat- und Trachtenvereine Steiermark. 
  9. ↑ Gundl, Holaubek-Lawatsch (2008). Alte Volkskunst: Steirische Trachten. Graz-Stuttgart: Leopold Stocker Verlag. ISBN 3-7020-0465-3. 

Literatura uredi

  • Geramb, Viktor; Mautner, Konrad (de). Steirisches Trachtenbuch. Graz: Leuschner & Lubensky. ISBN 3-900918007. 
  • Reinhard P. Gruber: Aus dem Leben Hödlmosers. Ein steirischer Roman mit Regie. Deutscher Taschenbuch Verlag, München 2006. ISBN 978-3-423-13467-5
  • Franz C. Lipp et al. (Hrsg.): Tracht in Österreich. Geschichte und Gegenwart. Verlag Christian Brandstätter, Wien 1984. ISBN 3-85447-028-2
  • Wilhelm Neumann: Der verbotene Steireranzug. In: Gerhard Pferschy (Hrsg.): Siedlung, Macht und Wirtschaft. (= Veröffentlichungen des Steiermärkischen Landesarchivs, Bd. 12), Graz 1981.
  • Volkskultur Steiermark (Hrsg.): Lampas, Gams und Schneiderfliege. Die steirischen Männertrachten. Graz 2015 ISBN 978-3-9503747-2-8
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Štajersko_odijelo&oldid=41812987