Šogun (jap. 将軍, vojni komandir ili general) je bio nosilac vojne vlasti u Japanu za vrijeme šogunata, od 1192. do 1867. godine. U ovom periodu šoguni su de fakto vladali zemljom, iako su ih postavljali carevi.[1]

Savremeni ekvivalent pojmu šogun je generalisimus. Iako je izvorno značanje pojma šogun „general“, ono je u stvari kraća verzija pune titule sei-i taishōgun (jap. 征夷大将軍), vladajućeg pojedinca u različitom periodu istorije Japana. Posljednji šogun je bio Tokugava Jošinobu koji se odrekao svoje fukcije za vrijeme Meidži obnove 1867. godine.[2]

Šogunova kancelarija ili uprava se nazivala šogunat, u Japanu poznata kao bakufu (jap. 幕府), čije je izvorno značenje kuća generala, a kasnije lična vlada pod šogunom.[3] Šator je simbolizovao komandanta na terenu, ali je i davalo značanje da ta vlada treba da bude privremena. Zvaničnici šoguna su kolektivno nazivani bakufu i bili su oni koji sprovode stvarne dužnosti administracije dok carski sud zadržao samo nominalnu vlast.[4] U tom konteksu, kacelarija šoguna je bila ekvivalent vicekralju ili general-guverneru, iako su šogunu imali mnogo veću vlast nego što su obično imali general-guverneri.

Izvori uredi

  1. „Shogun”. Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno November 19, 2014. 
  2. „Shogun”. The World Book Encyclopedia. 17. World Book. 1992. pp. 432–433. ISBN 978-0-7166-0092-3. 
  3. Totman, Conrad (1966). „Political Succession in The Tokugawa Bakufu: Abe Masahiro's Rise to Power, 1843–1845”. Harvard Journal of Asiatic Studies 26: 102–124. DOI:10.2307/2718461. JSTOR 2718461. 
  4. Beasley, William G. (1955). Select Documents on Japanese Foreign Policy, 1853–1868, pp. 321.