Šerijatska sudačka škola u Sarajevu
Šerijatska sudačka škola (tur. Mektebi-nuvvab) u Sarajevu, visoka islamska obrazovna ustanova u Bosni i Hercegovini. Osnovana je nakon austro-ugarskog okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. Osnovana je naredbom Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine broj 23972 od 14. maja 1887. godine.[1]
| Šerijatska sudačka škola | |
|---|---|
 | |
| Osnovan: | 1887. |
| Ukinuta: | 1947. |
| Osnivač: | Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine |
| Vrsta: | Javno visoko učilište |
| Sjedište: | Sarajevo, Bosna i Hercegovina |
Historija uredi
Prvu zgradu Šerijatske sudačke škole projektirao je Karlo Paržik u pseudomaurskom stilu.[2][3] U zgradi je poslije smješten Muzej grada Sarajeva, a 1995. u zgradi se nalazi Fakultet islamskih nauka[4][5] Zemaljska vlada je osnivač i nadzorno tijelo Šerijatske sudačke škole, dok je upravljanje nastavom u dogmatičkim strukama prepušteno je neposredno reis-ul-ulemi. Da bi kandidat smio upisati školu, morao je imati ove uvjete: završena četiri razreda ruždije, ili niže gimnazije, te najmanje dvogodišnji tečaj medrese, a koji uspješno polože prijemni ispit. Školovanje je bilo petogodišnje. Nastava se više puta mijenjala i dopunjavala. Namjena osnivanja bila je obrazovanje kandidata za službu šerijatskih sudaca (kadija) u Bosni i Hercegovini. Razlog osnivanja bio je radi popune praznine u osoblju nastalu prestankom osmanske vlasti i dolaskom Austro-Ugarske. Prije, tokom i nakon okupacije brojne su kadije napustile Bosnu i Hercegovinu, zbog čega je u uvjetima kad su šerijatski sudovi nastavili djelovati, nastao je manjak kadija. Osnivanje i pokretanje škole značilo je dobitak za obje strane: nova austro-ugarska vlast ovdašnje bosanske muslimane privlačila je k sebi, a odvlačila od utjecaja Istanbula, te omogućavala osavremenjenje općeg i vjerskog obrazovanja u novopripojenoj zemlji. Bosanski muslimani bili su na dobitku, jer se omogućio kontinuitet školovanja, neometanost djelovanja šerijatskih sudova te osavremenjenje muslimanskog školstva koje je zaostajalo za katoličko-zapadnim školstvom.[1]
Osobe savremene reformatorske islamske, književne, orijentalističke, pravne i društvene misli koja su obrazovale naraštaje svršenika ove škole su Hasan Spaho, Nedžib Smailbegović, Ibrahim Sirri Zafranija, Sejfulah Prohić, Ahmed Burek, Mehmed Teufik Azabagić, Sulejman Šarac, Džemaludin Čaušević, Muhamed Dizdar, Salih Safvet Bašić, Ali Kadić, Edhem Mulabdić, Osman Nuri Hadžić. Dio pitomaca ove ustanove stupilo je u službu šerijatskog suca. Podosta je nastavilo studirati, predmeta kao pravo, filozofiju i teologiju. Poznati učenici su Fehim Spaho, Abdulah Ajni Bušatlić, Ali Ćerimović, Salim Muftić, Mustafa Mujezinović, Muhamed Emin Dizdar, Ahmed Čokić, Hazim Muftić, Sakib Korkut, Derviš Buturović, Derviš Korkut, Osman Redžović, Šaćir Sikirić, Mehmed Pašić, Ibrahim Mehinagić, Ćamil Kamarić, Ibrahim Riđanović, Šaban Hodžić, Omer Mušić, Taib Okić, Mustafa Varešanović, Besim Korkut, Abdulah Škaljić i dr.[1]
Reference uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 (bosanski) Medžlis Islamske zajednice Konjic Dževad Hodžić: Od Mektebi-nuvvaba do Fakulteta islamskih nauka, 13.8.2014. (pristupljeno 2. kolovoza 2018.)
- ↑ Katolički tjednik[mrtav link] Napretkov božićni koncert za pamćenje. Piše: Niko Luburić. 20.12.2007.
- ↑ (bosanski) Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Arhivirano 2015-04-03 na Wayback Machine-u Odluka o proglašenju povijesne građevine – Narodnog pozorišta u Sarajevu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine
- ↑ Nedžad Kurto, Arhitektura Bosne i Hercegovine: razvoj bosanskog Stila, Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9789958210693
- ↑ Gradnja Vijećnice je najveći projekt austrougarske vlasti, Dnevni Avaz, 26.8.2012.