Pojam šamanizam se odnosi na verovanja da svetom vladaju nepoznate sile i duše umrlih (slično animalizmu), sa kojima može opštiti samo posebno obdareno lice, odnosno šaman, i na niz postupaka kojima leči bolesti, upućuje zajednicu na podnošenje žrtava i ispraća duše preminulih na drugi svet. Veruje se da se to postiže prelaskom preko ose sveta i stvaranjem posebnih odnosa sa duhovima, ili zadobijanjem kontrole nad istima. Šamanima su pripisivani sposobnost upravljanja vremenskim prilikama, gatanja, tumačenja snova, astralne projekcije, putovanja „višim“ i „nižim“ svetovima. Šamanističke tradicije postoje širom sveta još od praistorijskih vremena

Šaman plemena Urarina, 1988

Prema Mirči Elijade, šamanizam je prastara tehnika ekstaze. Jedna od glavnih crta šamanskog mističnog iskustva je težnja za rajem, pokušaj prevladavanja izdvojenosti u kojoj se ljudska bića nalaze. Padanje u ekstazu i duhovno putovanje u gornji ili donji svet se najčešće preduzima radi obraćanja duhovima za pomoć i zaštitu. Ostaci šamanizma nalaze se na svim kontinentima a fenomen je danas najprisutniji u srednjoj Aziji i Africi.

Šaman je sveštenik religije šamanizma, nešto poput lekara i duhovnog vođe plemena. Šamani su igrali važnu ulogu pri odbrani zajednice od mračnih sila i zlih duhova. Šaman je tunguska reč koja je preko ruskog ušla u ostale jezike sveta. Često se kao sinonimi za šamana koriste čarobnjak, vrač ili medicine man. Jedino šamani danas razumeju tajni jezik prirode i jezik životinja. Vide duhove i razgovaraju sa dušama umrlih.

Mit o padu uredi

Glavni članak: Mit o padu

Mit o padu se osim kod šamanskih naroda sreće u skoro svim svetskim religijama. Naziva se još i mit o izgubljenom raju. Šuština mita o padu je da su prvi ljudi bili mnogo srećniji nego mi danas, živeli su bliže prirodi, jedni drugima i božanskom i razumeli su jezik životinja. Jednoga dana se čovek okrenuo protiv prirode da bi pokazao koliko je moćan, da može da uređuje stvari po svojoj volji. Tada se ceo svemir promenio i mnoga znanja su sklonjena od ljudskih očiju. Od tog vremena ljudi i životinje se više ne razumeju a jedino mrtvi i šamani imaju kontakt sa božanskim. Ali za razliku od prvih ljudi, današnji šamani se ne mogu uzdići na nebo u svojoj telesnoj formi već samo duhovno. Po povratku sa svojih astralnih putovanja oni pripovedaju ostalima o tome kakav je stvarni svet iza ovog koji poznajemo.

Šamanska inicijacija uredi

Dva najćešća načina postajanja šamanom su sledeći: naslednim prenošenjem šamanskog zvanja ili urodjenim darom (zovom, izborom). Inicijacija najčešće započinje stanjima nalik duševnim bolestima i padanjem šamana u višednevni trans. Često budući šaman sanja inicijatičke snove u kojima dobija poruku da će postati šaman. Kod mnogih naroda u Severnoji Južnoj Americi, Africi i Indoneziji pristutno je i inicijatičko komadanje tela. Simbolika tog rituala je u tome da se šaman odrekne starog tela i svoje prošlosti kao pojedinačne osobe i da postane duhovni ratnik, šaman. Obredi inicijacije poput penjanja uz drvo, uspenja pomoću duge, astralnog putovanja u transu, itd. simbolizuju uspenje budućeg šamana na nebo.

Ako uspešno prođe inicijaciju šaman postaje jedino ljudsko biće kojem su poznati putevi u gornji i donji svet i jedini koji može njima ići. Po povratku sa jednog i drugog putovanja, šaman iscrpno pripoveda prisutnima svoje doživljaje, upoznaje ih sa raspoloženjem bogova, kao i o prilikama u carstvu mrtvih…

Šamanska ekstaza uredi

 
Indijanski šaman na grafici iz 1590. godine

Svesno i voljno dostizanje duhovne ekstaze je ono što najizrazitije obeležava šamane. U nekim plemenima se ekstaza dostiže duhovnim vežbama i naporom volje dok se kod nekih ekstaza postiže pomoću raznih pomagala.

Tako je ekstaza pomoću intoksikacije gljivama poznata je u čitavom Sibiru. U drugim krajevima njoj odgovara ekstaza postignuta narkoticima ili duvanom. Kod Vasjugana se šamanizuje tako što šaman seda u najmračniji ugao kuće i počinje da svira na gitari. Kod Altajaca je ekstaza više stanje nadahnuća. Šaman gleda i sluša duhove, u ekstazi putuje u udaljene krajeve, ali nije bez svesti.

Bit šamanske ekstaze je uspenje na nebo i silazak u donji svet. Kada se šaman vrati iz transa on mora biti u stanju da ispriča i eventualno protumači šta je video i doživeo.

Šamanska odeća uredi

Šamani uvek imaju specifičnu odeću gde i najmanji komadić odeće simbolizuje nešto. Najčešći delovi odeće su krzno, kapa, štap, maska, bubanj i razni magični predmeti poput kostiju, perja itd. Ponekad i potpuna nagost može biti šamanska odeća. Šamanska maska se koristi radi lakšeg prevazilaženja sopstvenog identiteta kao pojedinca. Šamanski bubanj se koristi radi padanja u trans pomoću ponavljanja ritma.

Šamansko lečenje uredi

Šamansko lečenje se najčešće obavlja magijski a sastoji se u tome da šaman pokuša da dozove dušu bolesnika da se vrati u telo ili da tehnikama napuštanja tela ode po zalutalu dušu i dovede je natrag. Šaman svira bubanj ili gitaru sve dok ne padne u ekstazu. Njegova duša u tom stanju napušta telo u potrazi za dušom bolesnika. Ovakvo lečenje veoma podseća na obred isterivanja duhova. Pored magijskih tehnika lečenja, šamani leče i lekovitim travama i napicima čiji su vrsni poznavaoci.

Literatura uredi

  • Mirča Elijade, Šamanizam
  • Alan Cohen, The Decadence Of The Shamans

Spoljašnje veze uredi