ESTAZA ili istupanje (od grč. έκστασις ekstasis - stajati vani, izaći, biti izvan) je stanje u kojem dominira doživljaj natprirodnog zanosa, osećanje beskrajne radosti i blaženstva, najviši stepen ushićenosti u kojem čovek kao da izlazi iz sebe samog, gubi svest o svom ličnom Ja i stapa se sa apsolutnim.

Ekstaza Franje Asiškog

Pojam su koristili neoplatonički filozofi da označe sozercanje Boga, koje dovodi do zaborava vlastite ljudske situacije. Prema Plotinovoj filozofiji ekstaza se postiže udaljavanjem od osetilnog i povlačenjem u samoga sebe. U hrišćanskoj tradiciji mistično istupljenje označava najviši oblik kontemplacije. U stanje ekstaze šamani, sveštenici, mistici, proroci dolaze bilo „Božjim otkrovenjem” ili izvesnim naročitim postupcima (uzimanjem psihoaktivnih supstanci, ritualnim plesom, molitvom, postom itd)[1].

Navodi uredi

  1. Ivan Vidanović, Rečnik socijalnog rada