Đoko Mazalić

Đoko Mazalić (Kostajnica, 1888. - Sarajevo, 1975.) je bio bosanskohercegovački slikar.

Otac mu je umro dvije godine nakon njegovog rođenja. Majka mu se preudala, pa je zbog očuhovog posla već u sedmoj godini napustio Kostajnicu i živio u Prnjavoru, Prijedoru, Banja Luci, Trebinju, Dubrovniku i Sarajevu. Osnovnu školu je završio u Prijedoru a gimnaziju, koju je započeo u Dubrovniku, završio je u Sarajevu. Veoma je rano (još u osnovnoj školi) pokazao sklonost ka slikarstvu. Prvi učitelj slikarske umjetnosti bio mu je Ferninand Velc, poznati češki slikar, koji mu je bio nastavnik u Sarajevskoj gimnaziji.

Jedan je od slikara iz prve generacije umjetnika koji su pohađali umjetničke škole, uključujući i Gabrijela Jurkića, Petra Tiješića, Karla Mijića, Špiru Bocarića, Petra Šaina, Romana Petrovića i Lazara Drljaču.[1]

Studirao je slikarstvo (1910-1914) u Visokoj školi za likovne umjetnosti u Budimpešti ( Academy of Fine Arts ) kod poznatog profesora Tivadara Zemplenya (1864-1917), nakon čega je stekao titulu profesora slikarstva.

Izlagao je 1912. sa Bijelićem i Tiješićem u Sarajevu. Jedno vrijeme živio je i radio u Beogradu. Radio je kao profesor crtanja u Sarajevu i Travniku, te u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Bosna i Hercegovine gdje je dugo godina bio predsedavajući i sekretar udruženja. [2] Između dva rata učestvovao u formiranju i radu umjetničkih grupa "Četvorice" od 1929. do 1930. i "Kruga" od 1935. do 1937. godine. Bavio se naučnim radom, slikarskom tehnologijom, historijom umjetnosti, likovnom kritikom.[3]

DjelaUredi

Slikarski opus Đoke Mazalića bogat je i raznorodan i u stilskom i u tematskom smislu. U njemu se mogu naći različiti uticaji, od magičnog realizma, pointilizma, plenerizma, klasicizma i drugih, sve do same granice apstrakcije koju nikada nije odlučio preći, iako se u nekim njegovim djelima osjećaju nagovještaji bliski kasnijem apstraktnom ekspresionizmu.[4]

  • Kopači, 1918.
  • Osuđeni, 1920.
  • Bijeg u Egipat, 1926.
  • Herojski kraj, 1927., ulje na platnu
  • Stari jablanovi
  • Stari grad

Naučni radnikUredi

Kao naučni radnik on prvenstveno proučava slikarsku umjetnost u Bosni i Hercegovini u doba Osmanlija; utjecaje, škole, majstore, a naročito materijale starih slikara i tehnologiju njihova rada. Na ovom sektoru on je kod nas pionir. Njegova je zasluga da se kulturna javnost upoznala s imenima i djelima niza starih umjetnika, koji su već odavno pali u zaborav, a stvarali su od srednjeg vijeka pa nadalje.[5] Za ovaj sektor Mazalićevog rada karakteristične su studije:

  • Slikarski materijali starih ikonopisaca
  • Kritska škola i njeni primjerci u Sarajevu
  • Slikarska umjetnost u BiH u tursko vrijeme
  • Hrišćanski nišani u okolini Travnika[6]

LiteraturaUredi

  • Umjetnost Bosne i Hercegovine 1894 - 1923, katalog, Sarajevo

ReferenceUredi

Vanjski linkoviUredi