Četrnaest točaka

Černaest točaka su navedene u govoru predsjednika SAD Woodrowa Wilsona na zajedničkoj sjednici Kongresa dana 8.1. 1918. U svom govoru je Wilson namjeravao dati nacrt za postizanje trajnog mira u Evropi nakon prvog svjetskog rata. Taj pre svega propagandni govor je nastao kao odgovor na Lenjinov potez krajem 1917. godine otkrivanja svih potpisanih dogovora između sila Antante (Rusko Carstvo, Velika Britanija, Francuska, Kraljevina Italija) o podeli poraženih država nakon Nemačke kapitulacije. Na kraju 14 tačaka će biti prihvaćeno među stanovnicima poraženih centralnih sila kao neupitna istina,a Wilson će dobiti mjesto moralnog predvodnika među silama Antante.

Predsjednik SAD Woodrow Wilson naveo je Četrnaest točaka u govoru pred američkim Kongresom 8.1. 1918.

Govor se zbio deset mjeseci prije primirja u Compiegneu koje je završilo prvi svjetski rat, ali su upravo Četrnaest točaka bile osnov za njemačku predaju, te se na temelju njih pregovaralo na pariškoj mirovnoj konferenciji 1919. godine koja je rezultirala versajskim ugovorom. Međutim, samo četiri od četrnaest točaka su u potpunosti primijenjene u poratnoj obnovi Evrope, a same SAD su odbile ratificirati Versailleski ugovor.

Wilsonovih 14 točaka

uredi
  1. ugovori o miru trebaju se sklapati javno i poslije toga ne smije biti nikakvih tajnih sporazuma, a diplomacija će uvijek raditi javno
  2. apsolutna sloboda pomorske plovidbe tijekom rata i mira izvan teritorijalnih voda
  3. ukidanje svih ekonomskih prepreka
  4. snižavanje nacionalnih naoružanja na najmanju moguću mjeru koja odgovara sigurnosti pojedinih zemalja
  5. nepristrano rješavanje kolonijalnih zahtjeva, uzimajući u obzir interese naroda o kojima je riječ
  6. odlazak stranih vojnih snaga s ruskog teritorija
  7. odlazak stranih vojnih snaga iz Belgije i uspostava njene pune suverenosti
  8. oslobađanje cijeloga teritorija Francuske s korekcijom granice u Alzasu i Loreni koje su 1871. oduzeli Prusi
  9. uspostava Italije u njenim nacionalnim granicama
  10. puna sloboda za autonoman razvitak naroda Austro-Ugarske
  11. evakuacija Rumunjske, Srbije i Crne Gore te slobodan prilaz moru za Srbiju
  12. autonoman razvoj za neturske narode u Osmanskom Carstvu, slobodan prolaz kroz Dardanele
  13. osnivanje slobodne Poljske s izlazom na more i priključenje Poljskoj onih teritorija koji su naseljeni Poljacima
  14. osnivanje Društva naroda, koje će pružiti jamstvo za političku i teritorijalnu neovisnost malih država

Reference

uredi

Vanjski linkovi

uredi