Zvučni film je izraz koji se koristi za filmove koji uz vizualni sadrže zvučni zapis. Danas su većina filmova proizvedenih u svijetu zvučni filmovi.

Stoga se izraz zvučni film danas uglavnom upotrebljava u historijskom kontekstu, odnosno da bi se označio period kraja 1920-ih i početka 1930-ih, koji je započeo s premijerom Pjevača jazza godine 1927. Taj je film prvi koristio komercijalno isplativi sistem sinkronizacije vizualnog i audio-zapisa zvan Vitaphone. Njegov uspjeh kod publike je natjerao gotovo sve filmske studije širom svijeta da preuzmu sličnu tehnologiju, što je pak dovelo do suočavanja s cijelim nizom novih problema i imalo ozbiljne posljedice za mnoge glumce, režisere i druge filmaše koji su slavu i uspjeh stekli u prethodnoj eri nijemog filma.