Zvučna knjiga

Zbirka zvučnih knjiga u biblioteci.
Tonski ili audiostudio za profesionalno čitanje.

zvučna knjiga, zvučna snimka [[knjiga|knjižnog tekstaČitanje kompletnog teksta obično nosi oznaku »cjelovito« (»potpuno«, »kompletno«), a čitanje reducirane verzije označeno je kao »sažeto« (»skraćeno«, »koncizno«, »rezimirano«).

Govorne zvučne snimke dostupne su u školama i javnim bibliotekama i, u manjem opsegu, u muzičkim trgovinama od 1930-ih. Mnogo albuma s govorenim riječima izrađeno je prije doba videokaseta, DVD-ova, kompaktnih diskova i zvučnih snimaka dostupnih za download, no oni su često sadržavali poeziju i drame, a knjige nešto rjeđe. Zvuk kao medij počeo je privlačiti prodavače knjiga tek 1980-ih, kada su knjižari počeli na policama za knjige izlagati zvučne knjige zajedno mjesto da ih kao dotad izlažu zasebno.

HistorijaUredi

Snimke govorenih riječi postale su prvi put dostupne nakon što je 1877. Thomas A. Edison izumio fonograf.[1] »Fonografske knjige« bile su jedne od izvornih primjena što ih je Edison zamislio, a mogle su »govoriti slijepima bez napora s njihove strane«.[1] Prve riječi izgovorene u fonograf bile su Edisonov recital pjesme Marija imala malo janje (Mary Had a Little Lamb), što je prvi slučaj snimljena stiha.[1] God. 1877. demonstracija na Royal Institutionu u Britaniji uključila je dječju pjesmu Hey Diddle Diddle, the Cat and the Fiddle i redak Tennysonove poezije, uspostavivši tako na samim počecima ove tehnologije vezu s govornom književnošću.[1]

Vidi jošUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Matthew Rubery, ur. (2011). "Introduction". Audiobooks, Literature, and Sound Studies. Routledge. str. 1–21. ISBN 978-0-415-88352-8. 

Eksterni linkoviUredi