Zostrijan (Zostrianos) je najduži gnostički spis otkriven u 20. vijeku okviru knjižnice Nag Hamadi, koji opisuje tehniku duhovne discipline.[1]

Nažalost, spis je pretrpio velika oštećenja prije nego je pronađen i konzerviran, te je zbog toga gotovo svaka stranica nepotpuna, dok su od nekih saču­vani samo fragmenti. Zostrijan je dobar primjer kako su gnostici kombinirali mitološki pogled na svijet i filozofsko tumačenje, utemelje­no na Platonovoj misli.[1]

SadržajUredi

Zostrianos opisuje kako je jedan duhovni učitelj postigao prosvetljenje postavljajući na taj način program za druge.[2] Zostrian kaže da je najpre morao da se oslobodi fizičkih želja, verovatno asketskim metodima. Drugo, morao je da smanji »haos u duhu«[3] meditacijom. Zatim, kaže on, »nakon što sam se tako pripremio, ugledao sam savršeno dete«[4] — viziju božanskog prisustva.[2] Kasnije, kaže on, »razmišljao sam o tim stvarima da bih ih razumeo ... Nisam prestao da tragam za mestom odmora dostojnim mog duha[5] No, postavši »duboko uznemiren«, nezadovoljan svojim napredovanjem, otišao je u pustinju, nejasno predviđajući da će ga ubiti divlje zveri. Tamo je najpre doživeo viziju »glasnika spoznaje večne Svetlosti,«[6] a zatim mnoge druge vizije o kojima priča da bi ohrabrio ostale:

»Zašto oklevate? Tražite kad ste traženi; kad ste pozvani, slušajte ... gledajte Svetlost. Bežite od tame. Ne dozvolite da vas zavedu i unište.« [7]

AnalizaUredi

Mitološka gnoza u Zostrijanu postulira visokog boga zvanog trostruko moćan ne­vidljivi duh, iz kojeg je sve ostalo emaniralo. Fizički svijet i oni koji ga nastanjuju predstavljaju najnižu i najneukiju razinu. Između tog svijeta i Duha nalazi se gotovo beskrajan sustav eona zvan Barbelo, koji se tumači kao "misao" Duha. Barbe­lo je podijeljen je u tri sastavna eona: najviši eon zove se Kalyptos (skriveni eon), u sredini se nalazi Protophanes (prvoukazujući eon), a na dnu je Autogen (samorođeni eon). Svaki od tih eona ima svoj vlastiti sustav bića zvanih svjetlosti, slave, anđeli, vode itd.[1]

Zostrijan postavlja pitanja o tome kako je promjenjiv svijet nastao iz nepromjenjiva izvora, ili zbog čega postoje različite vrste duša, životinja ili ljudi. Odgovori anđeoskih učitelja glase da je svaki sloj svemira oblikovan po uzoru na sloj iznad njega, i da je svaki idući sloj manje savršen od svog uzora.[1]

U svojoj je filozofiji i mitologiji Zostrijan sličan trima traktatima iz zbirke Nag Hammadi: Tri Setove stele (VII,5), Marsanesu (X,1) i Alogenu (XI,3). Izuzmemo li nekoliko aluzija na Novi zavjet u postojećem tekstu, ne čini se da se autor Zostrijana posebno zanimao za kršćanstvo.

Traktat rabi pojmo­ve neoplatonističke Plotinove škole. Gotovo je nedvojbeno da je ovaj traktat isto­vjetan onome koji se spominje kod Porfirija (Vit. Plot., 16), kao jedno od lažnih ot­krivenja koja su kružila u Plotinovo vrijeme.[1]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Izvorni koptski tekstovi (Zostrijan, uvod: John N. Sieber)
  2. 2,0 2,1 Elejn Pejgels - Gnostička evanđelja (scribd)
  3. Zostrianos 1.12, u: NHL 369.
  4. Ibid., 2.8-9- u: NHL 369.
  5. Ibid., 3.14—21, u: NHL 370.
  6. Ibid., 3.29—30, u: NHL 370.
  7. Ibid., 131.16—132.5, u: NHL 393.

Vidi jošUredi

Vanjske vezeUredi