Zhiyi (kineski: 智顗pinyin: zhì yǐWade-Giles: Chih-I; japanski: Chigi) (538–597) je bio kineski budistički učenjak koji se tradicionalno navodi kao četvrti patrijarh, ali se općenito smatra osnivačem Tiantai škole kineskog budizma. Njegova standardna titula je bila Śramaṇa Zhiyi (kin. 沙門智顗), što je bila asocijacija na tradiciju indijskog asketizma. Zhiyi je poznat kao prva osoba u historiji kineskog budizma koja je sastavila opsežnu, kritičku i sistematsku klasifikaciju svih dotadašnjih budističkih učenja. Također se smatra prvom ličnošću koja je napravila značajan otklon od indijske tradicije, odnosno stvorila specifično kinesku budističku doktrinu.

Śramaṇa Zhiyi na slici

NapomeneUredi


V. takođerUredi

LiteraturaUredi

KnjigeUredi

  • Dumoulin, Heinrich (author); Heisig, James W. (trans.) & Knitter, Paul (trans.)(2005). Zen Buddhism: A History. Volume 1: India and China. World Wisdom. ISBN 978-0-941532-89-1
  • Donner, Neal & Daniel B. Stevenson (1993). The Great Calming and Contemplation. Honolulu: University of Hawai‘i Press.
  • Hurvitz, Leon (1962). Chih-i (538-597): An Introduction to the Life and Ideas of a Chinese Buddhist Monk. Mélanges Chinois et Couddhiques XII, Bruxelles: Institut Belge des Hautes Études Chinoises.

Elektronski izvoriUredi

  • Chappell, David W. (1987). 'Is Tendai Buddhism Relevant to the Modern World?' in Japanese Journal of Religious Studies 1987 14/2-3. Source: [1] Arhivirano 2011-07-19 na Wayback Machine-u; accessed: Saturday August 16, 2008
  • Dumoulin, Heinrich (1993). "Early Chinese Zen Reexamined ~ A Supplement to 'Zen Buddhism: A History'" in Japanese Journal of Religious Studies 1993 20/1. Source: [2] Arhivirano 2009-03-04 na Wayback Machine-u (accessed: August 6, 2008)
  • Swanson, Paul L. (2002). Ch'an and Chih-kuan: T'ien-t’ai Chih-i's View of “Zen” and the Practice of the Lotus Sutra. Presented at the International Lotus Sutra Conference on the theme “The Lotus Sutra and Zen”, 11–16 July 2002. Source: [3] (accessed: August 6, 2008)
  • Sheng-Yen, Master (聖嚴法師)(1988). Tso-Ch'an. Source: [4]; (accessed: August 6, 2008)

Eksterni linkoviUredi