Ugljenica (kajkavski: vuglenica) ili ćumurana (u Bosni i Srbiji)[1] je naziv za peć u kojoj se na tradicionalan način termičkom obradom drvo pretvara u drveni ugljen.

Ugljenice su do 20. st. bile vrlo česte svugdje u brdsko-planinskim, šumom bogatim područjima Europe, no danas se uglavnom mogu vidjeli još samo kao eksponati etno-parkova u Austriji, Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni, Srbiji i dr.

Suvremene ugljeniceUredi

Ugljenice su zidane uglavnom do visine 4, 5 m u širine 3, 5. m. Za takvu peć potrebno je oko 3000 klasičnih opeka, 15 vreća vapna i 10 vreća cementa, te čelična žica koja opeke drži na okupu. Iznutra su oblagane ciglom i blatom, dok je pod bio zemljan, u novije vrijeme betonski.

Izvana su premazane smjesom cementa, vapna i pijeska, kako u njih ne bi ulazio zrak.

U razini okolnoga tla ugljenica ima ulaz za punjenje drvima. Na ulazu se nalaze limena vrata, visoka oko 1.50 m. Ugljenica se otprilike do iste visine puni drvima, što znači da se u njoj tijekom jednog loženja prosječno preradi oko 12 m3 drva, uglavnom bukve, akacije, hrasta i graba.

Provjetravanje ugljenice se vrši kroz perforacije u razini poda, tzv. "zračnice", i nešto uže "dimnice" pri vrhu objekta.

Kada se ugljenica napuni drvom, počinje proces paljenja.

Ukoliko se vatra upalila, nakon 4 dana zatvaraju se otvori za zrak. Proces izgaranja traje 8-14 dana, nakon čega počinje proces hlađenja koji traje otprilike koliko i proces izgaranja.

Kada se ugljenica ohladila, vadi se ugljen i stavlja u vreće. Jedna "tura" loženja da približno 120 vreća ugljena.

Ugljenice se mogu ložiti cijele godine, no obično je to u proljeće.

Na poticaj kolekcionara Stjepana Pohižeka, slikovit motiv dobivanja ugljena u ugljenicama zadnjih je godina u svojim djelima obradilo nekoliko desetaka suvremenih hrvatskih slikara i kipara (vidjeti galeriju).

IzvoriUredi

LiteraturaUredi

  • Verica Kos: O vodenicama, vuglenicama i vapnenicama, u: Po zelinskoj gori, ur. Mladen Houška, Sveti Ivan Zelina, 1992., str. 11-14
  • Martina Vargek: Vuglenice Zelinskoga prigorja, u katalogu izložbe: Vuglenice Zelinskoga prigorja, Sveti Ivan Zelina, 2012., str. 3-4
  • Ugljenice našičkoga kraja iz zbirke Stjepana Pohižeka, Našice, 2014.

Vanjske vezeUredi