Tukija (arap. تقية, dosl. predostrožnost, strah, oprez) je islamska praksa prikrivanja uvjerenja i praktičnih dužnosti pod prijetnjom smrti ili povreda. Njeno značenje i primjena razlikuje se ovisno o specifičnom islamskom pravcu, a tokom historije najviše je bila korištena kod šijita jer su bili ugnjetavani od strane većinskih sunita. Kod potonjih je intenzivno korištena za vrijeme srednjovjekovnih progona u Španiji, kada je iz istih razloga došlo i do fenomena kriptojevreja. Pokrićem za tukiju uzimaju se dva citata iz Kurana (3:28 i 16:106) koji nalažu principe predostrožnosti u neprijateljskim okolnostima odnosno kazuju da musliman ostaje pravi vjernik ako čuva vjeru u srcu. Ni Kuran ni hadisi ne propisuju precizne smjernice ili uvjete za upotrebu tukije, zbog čega kod islamskih učenjaka postoje razlike u tumačenjima. Međutim, prema naučnom i pravnom konsenzusu, tukiju ne opravdavaju prijetnja bičevanjem, privremenim zatvorom ili drugim relativno podnošljivim kaznama.

Teorije zavjere

uredi

Tukija je bila predmetom raznih teorija zavjera i neosnovanih optužbi, počevši od Turske u kojoj su kemalističke stranke napadale religijske političke pokrete i imputirali im da se služe tukijom za prikrivanje islamističkih agendi. Slične prozivke ponekad se javljaju i kod sunitsko-šijitskih svađa. Nakon napada 11. septembra 2001. i globalnog rasplamsavanja islamofobije, teorija zavjere dobila je novu dimenziju i na Zapadu se počela koristiti protiv svih muslimana, najčešće uz tvrdnje da se radi o alatu zavaravanja zapadnjaka tj. prikrivanja cilja "pokoravanja Evrope i Amerike". Stručnjaci ovo uspoređuju s ranijim antisemitskim mitovima, osobito onima iz Protokola sionskih mudraca, prema kojem svi Jevreji udruženo i koordinirano rovare protiv nejevreja. Istaknuti aktivisti koji su se služili ovakvim teorijama zavjere su Bat Ye'or, Amir Taheri i Robert Spencer.

Povezano

uredi

Vanjske veze

uredi