Tomosaburō Katō

Ovo je japansko ime; porodično ime je Katō.

Maršal-admiral Vikont Katō Tomosaburō (加藤 友三郎? 22. februar 1861 – 24. august 1923[1]) bio je japanski flotovđa i političar, koji je od 1922. do 1923. služio kao 12. premijer Japana.

Katō Tomosaburō
加藤 友三郎
12. premijer Japana
Na položaju
12. jun 1922 – 24. august 1923
MonarhTaishō
RegentHirohito
PrethodiTakahashi Korekiyo
SlijediUchida Kosai (v.d.)
Lični detalji
Rođenje(1861-02-22)22. 2. 1861.
Domena Hiroshima, Provincija Aki, Japan
Smrt24. 8. 1923. (dob: 62)
Tokyo, Japan
PočivališteGroblje Aoyama, Tokyo
Politička strankanezavisni
Alma materJapanska carska mornarička akademija
NagradeOrden krizanteme (Veliki kordon)
Potpis
Vojna služba
VjernostJapansko Carstvo
Služba/rodJapanska carska mornarica
Godine službe1873–1923
Činmaršal admiral
CommandsKombinirana flota
Bitke/ratoviPrvi japansko-kineski rat
Rusko-japanski rat
Bitka kod Cušime
Vojna odlikovanjaOrden krizanteme (Veliki kordon)

Rođen u samurajskoj porodici, Kato je odrastao u Meiji periodu te bio jedan od polaznika prvih generacija carske Mornaričke akademije, te se po završetku školovanja priključio Carskoj mornarici gdje će provesti najveći dio karijere i života. U prvom japansko-kineskom ratu je sudjelovao kao artiljerijski oficir na krstarici Yoshino, a nakon čega je brzo napredovao u službi i za vrijeme Rusko-japanskog rata stekao čin kontraadmirala. U znamenitoj bitci kod Cušime je na bojnom brodu Mikasa služio kao pomoćnik admirala Toga i velikim dijelom bio zaslužan za pobjedu koja se smatra najvećoj u japanskoj mornaričkoj historiji.

Nakon toga je 1913. postavljen za zapovjednika japanske Kombinirane flote, a 1915. za ministra mornarice. Na tom će se mjestu zadržati tokom nekoliko sljedećih vlada. Nakon Prvog svjetskog rata je igrao važnu ulogu u pregovorima kojima je utanačen Washingtonski pomorski sporazum 1922. godine te kojim se Japan, kao i nekoliko drugih svjetskih sila, obavezao na ograničenja u pomorskom naoružanju. Za zasluge prilikom sklapanja sporazuma je 1922. imenovan za premijera. Njegov relativno kratki mandat je obilježilo odustajanje od ekspanzionističke politike, pa su se japanske trupe, stacionirane tokom tzv. Sibirske intervencije, povukle sa ruskog Dalekog istoka, a što je omogućilo da ta područja preuzmu boljševici i pripoje ih novostvorenom Sovjetskom Savezu. Također je povukao japanske trupe iz kineske provincije Shandong. Zbog tih je poteza postao nepopularan u vojnim krugovima. Umro je od raka debelog crijeva, a njegova se smrt zbila neposredno pred katastrofalni potres koji je opustošio Japan. S obzirom da Japan u tom trenutku nije imao premijera, taj je događaj izazvao izuzetnu političku nestabilnost i kaos u zemlji, i znatno pogoršao posljedice katastrofe.

Izvori

uredi
  1. Nishida, Imperial Japanese Navy

Vanjske veze

uredi