- 1
- Brojim stope na bijelu snijegu. Smrt do smrti.
- Smrt su stope moje.
- Smrt do smrti. Smrt do smrti.
- Smrt su stope moje.
- Svaka
- ide
- svome
- grobu.
- Svaka ide svome grobu
- ko izvori
- svome
- moru.
- Svaka ide svome grobu.
- 2
- Hoće li ikad ovom stazom proći
- nebo široko, oko puno sreće?
- Da li će briznuti frule i izvori
- i cvrkutati jutra u proljeće?
- Hoće li stope ostati na zemlji
- i prkositi krvlju utisnute
- ili će snjegovi u mrkloj tišini
- zamesti riječi, tragove i pute?
- 3
- Vijavica.Vjetar vije.
- Čovjeka ni vuka nije.
- – Ognja, ognja –
- kosti vrište.
- – Zvijezde, zvijezde –
- oko ište.
- Žvale mračne, večerat će
- moje prste i možđane…
- Vijavica. Vjetar vije.
- Čovjeka ni vuka nije.
- – Ljudi mili, braćo, ljudi…
- U tišini
- gluvi korak
- izmoreni.
- Slušam riječi
- u ognjici.
- – Druže…
- – Druže…
- Rukom hvatam ladnu ruku.
- Idem
- nijem
- u koloni.
- 4
- Ne zbori noć.
- Tišina nez utvara.
- Nijemo
- bez glasa
- u meni
- mrtvac progovara.
- Oj, Cetino, moje selo ravno
- kud si ravno kad si vodoplavno
- Ne zbori noć.
- To majka ruke
- nad mojim snom
- nad svojim sinom
- savija
- i njena crna
- crna
- kosa
- ko san
- na mojem čelu
- klija.
|
- Ne zbori noć.
- Za gorom
- smrt
- noževe kuje
- i jama – mješina
- nozdrve nadima:
- požare
- i vješala
- bljuje.
- Oj Cetino, moje selo ravno
- Ne zbori noć.
- bez jutra
- i bez krila
- još zadnju riječ
- i zadnji pozdrav
- smrt mi je
- ostavila.
- 5
- Otkuda ovaj dan, ognjeni golub na dlanu,
- otkuda ovaj glas, na kojoj obali raste
- sav od svitanja? Čuj noć kad vatre u šumi planu.
- Otkuda ovaj glas, na kojoj obali raste?
- U svakoj stopi, na svakom koraku: sloboda, sloboda,
- sloboda iz rane, iz krvi sloboda izraste.
- U svakoj stopi, na svakom koraku; sloboda, sloboda.
- Kad pjesme umiru, ti što si ljubav sama,
- ko divlja ruža na putu, ko raširena krila.
- Kad pjesme umiru, ti što si ljubav sama,
- hoćeš li umirući živu ljubav dati
- što prkosi smrti i čelik prelama?
- Hoćeš li umirući živu ljubav dati
- što u svakom srcu iznova se rađa,
- hoćeš li glasom zore u noći zapjevati?
- Ako panem u mraku, prenesi živima pozdrav,
- prenesi od groba do srca, pronesi kroz tminu
- pjesmu što ne gine; sloboda, sloboda.
- 6
- Ognjica raste. Rukom ruku hvatam.
- Uz čelo druga moje čelo gori.
- U požaru ludom kad se pamet mrači
- osvetom još jačom, ljubav progovori.
- Kolona ide.U groznici rastu
- goleme šume suncem rascvjetane.
- U mraku čujem žive razgovore,
- Očima živih gledam nove dane.
- Gledam jezera prozirna i mirna,
- vrbu djetinjstva svinutu nad rijekom
- i nove riječi nikad nečuvene,
- ljude u kraju znanom i dalekom.
- Rođena zemljo, nisam te dočeko,
- nego u gunju, ušljiv, sav od rana,
- nemoćan, zguren, jedva korak vučem –
- i zato si jače u me urezana.
- Od čela do čela samo vatra gori.
- Glad i oganj žedne usne pruža
- za kapljom vode. Tmina oči steže,
- i što smo bliže zori noć postaje duža.
- Korak po korak. Smrt u jarak baci
- čovjeka i konja. Za me nema zore,
- ali i u smrti mi smo partizani
- I naši mrtvi još se jače bore.[6]
|
