Termoelektrana Kakanj

Termoelektrana Kakanj, opština Kakanj, Bosna i Hercegovina. Početak rada 1985. godine.[1] Kao osnovno gorivo u TE – Kakanj koristi se mrki ugalj. U vlasništvu je državne energetske kompanije Elektroprivreda BiH. Osim isporuke električne energije u mrežu, termoelektrana snabdjeva Kakanj toplotnom, te dodatno isporučuje šljaku i pepeo Tvornici cementa „Kakanj“. Smještena je na lijevoj obali rijeke Bosne, pet kilometara uzvodno od grada Kaknja.

Termoelektrana

Historija elektrane

uredi

Izgradnja Termoelektane je vršena etapno, u periodu od 1947. do 1988. godine. Proizvodnja električne energije povećavala se sukcesivnim puštanjem u pogon:

  • blokova 1 i 2 1956. godine
  • blokova 3 i 4 1960. godine
  • bloka 5 1969. godine
  • bloka 6 1977. godine
  • bloka 7 1988. godine

Blokovi 1, 2, 3 i 4 su stavljeni van pogona. Poslije rata u Bosni i Hercegovini izvršena je rekonstrukcija i modernizacija blokova 5 i 6 (110 MW), djelomična rekonstrukcija Bloka 7 (230 MW) i rashladnog sistema blokova 5 i 6 – prelazak s poluotvorenog na zatvoreni sistem hlađenja. Realizacijom ovih investicija proizvodni vijek postrojenja produžen je za 15 godina, poboljšana je pogonska spremnost, povećan stepen korisnog djelovanja i smanjena emisija polutanata.

Tehničke karakteristike

uredi
  • Instalirana snaga - 450 MW (bez blokova 32 MW)
  • Godišnja proizvodnja električne energije oko 2300 GWh
  • Godišnja potrošnja uglja oko 1,8 miliona tona.
  • Problemi s emisijama

Termoelektrane, službeno najveći zagađivači zraka u državi, emitiraju od 65 do 90% svih emisija SO2, NOx i CO2 u atmosferu. Iako su implementirane neke ekološke mjere, kao što je smanjenje emisije prašine i emisija NOx (te vrijednosti su u skladu sa važećim zakonima EU), emisija sumpor dioksida je i dalje znatna. Ispusti otpadnih voda značajno zagađuju tekuće vode i to dovodi do visokog rizika od sekundarne kontaminacije vode. [2]

Reference

uredi
  1. „TE Kakanj”. Arhivirano iz originala na datum 2017-05-08. Pristupljeno 2017-04-20. 
  2. „TE i EKO”. Arhivirano iz originala na datum 2017-05-03. Pristupljeno 2017-04-20.