Stjepan Čuić

Stjepan Čuić (Bukovica, Tomislavgrad, 1. travnja 1945.), hrvatski pripovjedač, romanopisac, esejist, pisac za djecu, novinar, prevoditelj s ruskoga jezika.

ŽivotopisUredi

Studirao jugoslavistiku i rusistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Više godina radio kao lektor u Večernjem listu, a potom godinu dana u svojstvu lektora za hrvatski jezik na Sveučilištu u Bambergu (1989.-90.). Kao profesionalni pisac, surađivao s vodećim hrvatskim listovima, u kojima je objavljivao komentare, polemike i političke oglede.

Predsjednik je Društva hrvatskih književnika.

DjelaUredi

  • Iza bregova (pripovijetke, 1965.),
  • Staljinova slika i druge priče (1971.),
  • Tridesetogodišnje priče (1979.),
  • Dnevnik po novom kalendaru (roman, 1980.),
  • Tajnoviti ponor (roman za djecu, 1980.),
  • Orden (roman, 1981.), Pripovijetke (izbor, 1985.),
  • Abeceda licemjerja (publicistička proza, 1992.),
  • Lule mira (politički eseji i komentari, 1994.),
  • Presretač (priče, 1996.).
  • Tumač vlasti (kolumne, 2008.)[1]

NagradeUredi

IzvoriUredi

  1. http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjige-opsirnije.php?ppar=5022 (zadnja promjena: MV Info , 04.02.09; pristupljeno: 19. studenog 2010.)
  2. CultureNet (26. 5. 2011.): Čuiću nagrada za kratku priču Ranko Marinković

Vanjske vezeUredi