Splitsko plemstvo, povlašteni društveni stalež u srednjovjekovnom i novovjekovnom gradu Splitu, čiji su članovi i obitelji sudjelovali u političkom, kulturnom i društvenom životu gradske komune.

PovijestUredi

Splitsko je stanovništvo vjerojatno još u ranom srednjem vijeku bilo podijeljeno na plemiće i pučane (nobiles i populus). Iako ravnopravni u aktivno pravu izbora, pučani nisu uspjeli postati sudionici u upravi grada koju su prisvojili pripadnici plemstva.[1]

Već u 11. stoljeću uočava se naročit položaj plemića u Splitu, budući da se navode kao savjetnici pri dogovorima sa nadbiskupom i klerom i pri savjetovanjima. U 12. stoljeću plemići se često ističu kao gradski suci.

Teško je pratiti plemićke obitelji prije 14. stoljeća, jer njihovi članovi nisu nosili obiteljska imena, već su se, uz osobno ime, diferencirali imenom oca ili ponekad djeda, zbog čega nije lako utvrditi kontinuitet većine obitelji prije tog perioda.[2]

U 15. stoljeću plemićke obitelji u splitskom Velikom vijeću bile su Papalić, Marulić, Cipci, Hieremia, Petrachi, Alberti, Mainosević, Grisogono, Cindro, Gnidić, Tartaglia, Balci, Ganuli, Lucari, Gabanić i Natali.[3]

Godine 1671. i 1672. primljene su u plemstvo obitelji Cupareo, Boccareo, Cerineo, Marchi, Arneri, Gaudentio, Petrović, Tomaseo, Cavagnini, Cambi, Benedetti, Capogrosso, Mazzarelli i Tisičić.[4]

Grbovi poznatijih splitskih plemićkih obiteljiUredi

BilješkeUredi

  1. Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 296.
  2. Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 297.
  3. Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 250.
  4. Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 241.

LiteraturaUredi