Papalić
Papalić (lat. Papali, de Papalis), splitska patricijska obitelj koja je početkom 14. stoljeća doselila iz Poljica.[1] Pripadnici obitelji su od sredine 14. stoljeća živjeli u četvrti Sv. Marije (Sv. Duha).[2]
Krajem 15. ili početkom 16. stoljeća izgradili su dvokatnu gotičko-renesansnu palaču u staroj jezgri Splita koja je postala sastajalište splitskih humanista (zgrada je danas prenamijenjena u Muzej grada Splita).
Povijest uredi
Rodonačelnik obitelji je Krstul Petrov, koji se spominje u dokumentima 1327. kao viječnik i 1344. kao sudac, te u zapisnicima Velikog vijeća od 1352.-1359.[3]
Najpoznatiji odvjetak obitelji bio je Dmine (Dominik), koji je početkom 16. stoljeća pronašao hrvatsku redakciju Ljetopisa popa Dukljanina koju je na latinski preveo Marko Marulić.
Obitelj izumire u muškoj lozi 1739. godine smrću Tome Papalija, sina Alberta i Pelegrine Cipci, koji je sa suprugom Elizabetom Alberti imao četiri kćeri, od kojih najmlađa Angiola, kao opatica Delizia umire 1803. godine i pokopana je u crkvi sv. Marije de Taurello.[4]
Bilješke uredi
- ↑ http://www.mgst.net/povijest/povijest2.htm
- ↑ Kuzmanić, Mario-Nepo, str. 69.
- ↑ Kuzmanić, Mario-Nepo, str. 68.
- ↑ Kuzmanić, Mario-Nepo, str. 74.
Literatura uredi
- Kuzmanić, Mario-Nepo, Splitski plemići, prezime i etnos, Split, 1998. ISBN 953-163-106-9
