Samohodna artiljerija

Samohodna artiljerija je vrsta oklopnog vozila koje je naoružano artiljerijskim oružjem. U samohodnu artiljeriju spadaju samohotke i raketna artiljerija. Samohodna artiljerija se najčešće sastoji od gusenica koje nose haubicu, minobacač ili neki oblik raketne artiljerije. Samohodna artiljerija se najčešće koristi za indirektno bombardovanje i podršku na bojnom polju.

Ruski 2S25 Sprut-SD - samohodni lovac tenkova

Ranije se u samohodnu artiljeriju uključivao i jurišni top i lovac tenkova. Jurišni topovi su bila teško oklopljena vozila koja su se upotrebljavala za blisku podršku pešadiji, dok su se lovci tenkova koristili za protivoklopna dejstva.

Moderna samohodna artiljerija podseća na tenk, samo što ima lakši oklop, koji nije upotrebljiv u bliskoj borbi. Upravo zbog lakog oklopa, ova vrsta borbenih vozila (najčešće) je veoma brza. Međutim, taj oklop služi za zaštitu posade od lakog naoružanja i šrapnela. Zbog tih osobina se računaju kao podtip oklopnih vozila. Nije retkost da se na vozilima nalaze mitraljezi koji se koriste za odbranu od neprijateljske pešadije.

Glavna pozitivna karakteristika samohodne artiljerije je što se može za kratko vreme uključiti u dejstva. Da bi se klasična haubica uključila u akciju, mora da se otkači sa prevoznog sredstva, sklopi i pripremi za paljbu. Da bi se koristila na drugoj lokaciji, mora se sklopiti, spakovati i onda ponoviti proces pripremanja oruđa. Za to vreme samohodna artiljerija čim stigne na položaj može da otvori vatru, i kad se zatraži promena lokacije, to može da uradi odmah. Te karakteristike su se pokazale veoma značajnim u konfliktima gde se često menja položaj, ili u slučaju napredovanja snaga.

Prednost haubica je što su jeftinije za proizvodnju i za održavanje. Takođe, haubica se može prebaciti na određeni teren gde samohodna artiljerija nema pristup. Zbog tih osobina, klasične haubice se i dalje nalaze u vojnom arsenalu većine zemalja.