Prosvjedi hrvatskih ratnih veterana 2014.–2016.
Prosvjedi hrvatskih ratnih veterana 2014.–2015. započeli su 20.10. 2014. a završili 26. 4. 2016. nakon 555 dana kada su hrvatski ratni veterani, znani kao branitelji, postavili šatore na Savskoj ulici 66, ispred Ministarstva branitelja, u Zagrebu, te objavili da neće prestati sa prosvjedima dok se ne smijeni ministar branitelja Predrag Matić, njegova zamjenica Vesna Nađ i pomoćnik Bojan Glavašević;[1] te dok se ne ispuni 48 zahtijeva za poboljšanjem prava vetarana. Neki od glavnih aktera prosvjeda su Đuro Glogoški, iz Udruge stopostotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida (HRVI) Domovinskog rata, kao i Josip Klemm iz Udruge Specijalne policije Republike Hrvatske. S vremenom su posvjednici nazvani "šatorašima" od strane medija.[2]
Pojedini ljevičari su nakon završetka prosvjeda veterana iste optužili da su prosvjedinici imali samo političke ciljeve i da su bili iskorišteni za postavljanje na vlast HDZ-a na mjesto predsjednika i na čelo Vlade. Prosvjed je naime prekinut nakon što je nova HDZ-ova Vlada u državnom proračunu predvidjela manje novca nego što je braniteljima u svom zadnjem proračunu dodijelila Milanovićeva vlada.[3][4]
Rat u Hrvatskoj 1991.–1995. ostavio je službeno čak 500.000 registriranih ratnih veterana u Hrvatskoj, državi sa samo oko 4,5 milijuna stanovnika.[5]
Zahtijevi uredi
Ratni veterani koji prosvjeduju su objavili sveukupno 48 prava koji zahtijevaju od vlade, a među njima su:
- da status branitelja treba priznati svim pripadnicima Narodne zaštite bez obzira na vrijeme provedeno u ratu, a nakon smrti država im treba pokriti dio troškova za pogreb; uvesti financijsku participaciju za pripadnike Narodne zaštite; branitelj s navršenih 60 godina starosti i 35 godina staža ima pravo na punu mirovinu u visini prosječnog dohotka u Hrvatskoj; iznos najniže zagarantirane mirovine treba biti 2370 kuna; uvesti pravo na dragovoljački, braniteljski, invalidski i socijalni dodatak koji će se vezati uz osnovicu za obračun plaće, a bio bi proporcionalan vremenu provedenom u ratu; branitelj ne može dobiti otkaz u tvrtkama u vlasništvu države i jedinica lokalne samouprave osim njegovom krivnjom; osloboditi sve hrvatske branitelje plaćanja komunalnog doprinosa za svoj dom; branitelji trebaju imati prednost pri smještaju u umirovljeničke domove, kao i njihovi bračni drugovi; da se uži članovi obitelji umrlog dragovoljca s utvrđenim oštećenjem organizma iznad 80 posto oslobađaju participacije u zdravstvu; oslobađanje od carine i PDV-a pri uvozu strojeva i opreme za obavljanje gospodarske djelatnosti i obitelji umrlog branitelja; članovi obitelji umrlog dragovoljca moraju imati pravo na stambeno zbrinjavanje, ako je umrli roditelj bio na listi; djeca, posvojenici i pastorčad smrtno stradalog branitelja stječu pravo na mirovinu bez obzira na sve uvjete ako nastane opća nesposobnost za rad; djeca branitelja moraju imati prednost pri zapošljavanju u državnim i tvrtkama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave; djeca umrlih dragovoljaca moraju imati pravo na jednokratnu novčanu pomoć; dopunsko osiguranje nezaposlenoj djeci branitelja na teret proračuna, djeci bez oba roditelja te udovicama bez djece ili s djecom koja se ne mogu brinuti o majci.[6]
Incident na Markovom trgu svibnja 2015. uredi
28.5. 2015. nekoliko ratnih veterana otišlo je na Trg sv. Marka, u blizini hrvatskog sabora, kako bi tamo nastavili prosvjedovati. Tamo se odigrao incident kada su odbili razići se pošto se zakonom prosvjedi ne smiju održavati na toj lokaciji iza 22:00 sata. Nakon nekoliko poziva da se mirno raziđu, veterani su to odbili te se pojavila interventna policija koja ih je opet zamolila da napuste tu lokaciju i vrate se tek ujutro. Na postavljeni ultimatum, veterani su se okupili i sklonili u crkvu sv. Marka, gdje prema zakonu policija nema pravo intervenirati pošto se radi o religijskom objektu. Veterani su tu noć proveli u crkvi.[5]
Iako je Glogoški tada izjavio da veterani "ne planiraju izaći van iz crkve" i da će ih "izvaditi van jedino mrtve",[5] veterani i vlasti su idućeg jutra ipak postigli dogovor prema de-eskalaciji situacije te su prosvjednici na kraju ipak mirno napustili crkvu. Zauzvrat su dobili dogovoren sastanak sa hrvatskim premijerom, Zoranom Milanovićem.[7]
Kritike prosvjeda uredi
Vladajuća hrvatska koalicija na čelu sa SDP-om je u nekoliko navrata optužila najveću oporbenu stranku, HDZ, da stoji iza prosvjeda i manipulira veteranima kako bi srušila koaliciju i sama došla na vlast.[5] Tomislav Karamarko iz HDZ-a je odbacio te optužbe, ali izrazio potporu veteranima.[8]
Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić upozorio je da se okupljanje veterana na Markovu trgu "opasno približilo vojnom udaru".[9] Pojedini su analitičari upozorili na moguće pojaćanje sprege nacionalizma i klerikalizma u društvu.[9]
I kolumnist Večernjeg lista Dražen Ćurić je kritizirao prosvjede:
To što je netko bio branitelj ne daje mu pravo da bude iznad zakona. Pogotovo mi je neprihvatljivo da mimo svih propisa grade šatorska naselja. Milanovićeva vlada ima tisuću mana, ali joj se zaista ne može pripisivati krimen prema braniteljima. Moj je dojam da su ljudi oko Đure Glogoškog pod jakim utjecajem HDZ-a i da zapravo uvijek postavljaju neke nove uvjete koje je nemoguće prihvatiti. Njima ne odgovara rješenje, nego stanje konstantne napetosti.[9]
Na kritike su naišli i neki ekstremni potezi pojedinih prosvjednika. Prilikom incidenta u crkvi sv. Marka, tako su pojedini veterani nakratko blokirali Savsku kada su ponijeli i plinske boce na tu ulicu. Ipak, nakon razgovora, boce su maknute.[10] Zoran Erceg, hrvatski ratni veteran i pokretač inicijative "Ja vas se ne bojima", osudio je postavljanje plinskih boca na Savskoj te ih nazvao "terorističkim činom".[11] 14.3. 2015., velik dio prosvjednika otišao je sve do stana tadašnjeg premijera Zorana Milanovića, što nije podržao ni sam Karamarko.[8]
Organizirani su i prosvjedi protiv prosvjeda veterana.[12]
Pobornici prosvjeda su uzvratili da je glavni problem nastao zbog toga što je hrvatska vlada odbijala preko 200 dana naći se sa organizatorima ratnih veterana i održati dijalog s njima.[8]
Kraj prosvjeda uredi
Prosvjed je službeno završen 26. 4. 2016. nakon 555 dana pri čemu je Glogoški izjavio: "Kako su se ispunili uvjeti koje smo tražili, troje ključnih ljudi koji nisu radili svoj posao nisu više u uredu ministarstva, ispunjeni su uvjeti za izradu jedinstvenog zakona o hrvatskim braniteljima za kojeg ćemo se potruditi da postane Ustavni zakon".[13]
Izvori uredi
- ↑ Ivan Kindić (20.10. 2014). „Prosvjed ratnih invalida: Tražimo ostavke Matića i Glavaševića!”. Slobodna Dalmacija.
- ↑ index.hr, Članci u kojima je korišten izraz "Šatoraši"
- ↑ Budimo realni, svi znamo zašto je prosvjed branitelja završio baš sada
- ↑ „Matić prosvjednicima: HDZ će vas iskoristiti kao prezervativ”. Arhivirano iz originala na datum 2016-04-29. Pristupljeno 2016-04-26.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 BBC News (29.5. 2015). „Croatian war veterans shelter from police in church”. bbc.co.uk.
- ↑ Goran Penić (18.3. 2015). „OVO JE 48 PRAVA KOJA TRAŽE BRANITELJI - Doznali smo sve zahtjeve koji su šokirali Matića”. Jutarnji list. Arhivirano iz originala na datum 2015-05-19. Pristupljeno 2015-06-04.
- ↑ V. Majetić/V. Brkulj/M.Šurina (29.5. 2015). „Glogoški: Do svega ovoga nije trebalo doći”. tportal.hr.
- ↑ 8,0 8,1 8,2 HINA (15.3. 2015). „Karamarko ne odobrava prosvjed ispred stana premijera Milanovića”. Novi list.
- ↑ 9,0 9,1 9,2 Marijan Vogrinec (2.6. 2015). „Podvizi savskih šatoraša - Eksplozija gluposti na valu državnog udara”. e-novine.
- ↑ „Kordon policije ostaje na Markovu trgu - Branitelji prenoćili u crkvi”. dnevnik.hr. 29.5. 2015.
00:55 - Kako doznajemo iz policije, situacija u Savskoj, ispred braniteljskog šatora se primirila. Iako su u jednom trenutku branitelji na ulicu izvukli plinske boce te blokirali promet, napetost nije dugo trajala. Sada je sve mirno.
- ↑ „Zoran Erceg: Plinske boce na Savskoj ulici su teroristički čin”. dalje.com. 1.6. 2015.[mrtav link]
- ↑ „Policija kordonima formirala tampon zonu u Savskoj: Prosvjednici nisu mogli do branitelja, troje privedenih”. Večernji list. 21.2. 2015.
- ↑ „Završen prosvjed u Savskoj: Branitelji pojasnili zašto baš sada odlaze iz Savske”. dnevnik.hr. 26. 4. 2016.