Klerikalizam (od kasnolat. clericalis: svećenički), političko-kulturni pojam, je pojava da sveštenstvo (kler), uz priviegovan položaj u nekoj državi, nastoji da na odlučujući način utiče na razvoj njezinih drž. poslova, na politički i društveni život, realizujući svoje verske vrednosti i moralna načela na način kako to sveštenstvu najviše odgovara. Klerikalizam je suprotan načelu odvojenosti crkve od države.

Izraziti je primjer klerikalizma je otpor koga su u 2. polovici XIX. st. katolički krugovi pružili Biscmarkovom nastojanju da ograniči uplitanje crkve u polit. život Pruske (Kulturkampf). Klerikalizam je do 70-ih godina XX. st. bio prisutan u Španiji i Italiji, a do nedavno i u Irskoj i na Cipru (Makarios). Tradicionalan je u Latinskoj Americi još od razdoblja kolonizacije.

U tadašnjoj Hrvatskoj temelji klerikalizma su postavljeni na katoličkom kongresu održanom u Zagrebu u septembru 1900. Naročito negativnu i reakcionarnu ulogu odigrao je u Hrvatskoj i Sloveniji od 1933. do 1941., kad se ideološki počeo povezivati sa fašizmom, a stvaranjem NDH prelazi u klerofašističku vladavinu.

Ovaj pojam se proširio i na neke zemlje muslimanskog svijeta (Iran, Saudijska Arabija...) pa se govori o muslimanskom klerikalizmu.