Hrvatsko revolucionarno bratstvo

Hrvatsko revolucionarno bratstvo je bila militantna radikalno desna organizacija hrvatske nacionalističke emigracije, koja je djelovala od 1960-ih do sredine 1990-ih. Osnovana je 1961. godine u Sidneyu od strane dotadašnjih članova Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, emigrantske organizacije koja je uglavnom okupljala u Drugom svjetskom ratu poražene ustaše, odnosno sljedbenike Ante Pavelića. Iako je sa njima dijelila cilj rušenja tadašnje Jugoslavije te stvaranje Hrvatske kao nezavisne države, odnosno obnovu NDH, od njih se odvojila smatrajući da se to može postići intenzivnim oružanim akcijama, uključujući one na samom teritoriju SFRJ. Tokom sljedećih desetak godina se istakla nizom terorističkih akcija usmjerenih protiv predstavnika SFRJ u Australiji i zemljama Zapadne Evrope, ali su od njih daleko poznatiji bombaški napad na beogradsku kino-dvoranu 1968. godine, kao i pokušaj ustanka 1972. godine koja je izvela tzv. Bugojanska grupa. Među članovima su se nalazili i Srećko Rover, jedan od najistaknutijih obavještajaca iz doba NDH, kao i Blaž Kraljević, koji će postati poznat kao vođa HOS-a u ratovima nakon raspada Jugoslavije.